Njemačka

Pripada najsjevernijim vinorodnim zemljama. Na oko 102.000 ha vinograda u 2003. i u 2004. godini (koji su razvrstani u 13 vinorodnih područja) proizvede se godišnje od 11.200.000 dt grožđa (što je za 2 do 3.000.000 dt manje od aritmetičke sredine ostvarivane godišnje proizvodnje u razdoblju od 1986 do zaključno 2002.)

Oduvijek se u Njemačkoj pretežito uzgajaju bijeli kultivari. Oni zauzimaju oko 75% vinogradarskih površina i podjednako toliki udio od ukupno proizvedenog vina. U iznimno dobrim godinama ponekad je godišnja proizvodnja bila i veća (npr. 1989. ona je iznosila 14.342.000 hl), ali i bez obzira na to, dijelom zbog izvoza svojih vina, a još više zbog visoke potrošnje (koja nerijetko prelazi 20.000.000 hl/godinu s godišnjom potrošnjom po stanovniku od 23 do 24,5 L) Njemačka je istodobno i jedan od najvećih svjetskih uvoznika vina. Taj je uvoz količinski ponekad i veći od vlastite proizvodnje, što pokazuje i primjer iz 2007. godine, kada je iznosio 14.197.000 hl i činio 17,5% od ukupnog svjetskog uvoza. Dio uveženih vina se destilira radi proizvodnje vinjaku sličnog proizvoda – Weinbrandt-a (oko 500.000 hl) ili na drugi način industrijski preradi (npr. u ocat).To vrijedi i u odnosu na uvoz svježeg grožđa (zobatica) koji je u 2003 iznosio 3.231.000, a u 2004. godini 3.365.000 dt. Njemačka je (iza Ujedinjenog Kraljevstva) najveći uvoznik grožđica (u 2003. godini on je iznosio 678.000 dt, a godinu dana nakon toga 785.000 dt). Potrošnja zobatica per capite se kreće između 3,51 (u 2004. god.) i 3,98 kg (u 2001.), potrošnja vina oko 24 l/per cap. i potrošnja grožđica između 0,74 i 0,87 kg/per cap.

Vinjak je (uz vinovicu, brandy, vinski destilat, i vinski alkohol) jedan od proizvoda destilacije vina, i to proizvod dobiven starenjem vinskog destilata u dodiru s hrastovim drvom. Najbolji i tradicionalni način dodira vinskog destilata s hrastovim drvom postiže se njegovim odležavanjem u hrastovim bačvama sadržine od oko 500 l. U postupku proizvodnje vinjaka, vinskom destilatu iz kojeg će on nastati a radi postizanja odgovarajuće alkoholne gradacije, dodaje se voda (destilirana ili kišnica koja mora udovoljavati propisima o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće). Vinjak je rakija koja se proizvodi iz vinskog destilata, s tim da u prometu gotov proizvod ne smije imati manje od 37,5 % vol. alkohola, ni manje od 125 g/hl a.a. hlapivih tvari, dok je najveća dopuštena količina metanola 200 g/hl a.a. Vinski dest. iz kojeg se proizvodi v. mora odležati u hrastovim bačvama (zapremine manje od 1000 l) najmanje 6 mjeseci, odnosno u hrastovim posudama veće zapremine najmanje godinu dana. Kažimo i to da oznaku “stari” vinjak u pravilu smiju nositi samo proizvodi koji su starjeli (odležali u drvenim bačvama) najmanje tri godine, kao i da se godine starenja (u drvenim hrastovim bačvama) mogu označavati sa zvjezdicama (jedna zvjezdica za jednu godinu).

Najveći broj Njemačkih vinogradarskih područja prostire se uz rijeku Rajnu i njene pritoke (Ahr, Mosel, Nahe, Majnu, Neckar..), a to su
Rheinhessen s površinom od oko 26% ukupnih vinograda u Njemačkoj i s tri podpodručja, zatim redom
Pfalz s dva podpodručja i oko 22% od ukupno navedenih njemačkih vinogradarskih površina.
Vinorodnom području Baden sa 7 potpodručja i oko 15% vinograda pripada treće, a
vinorodnim pokrajinama Württemberg (s tri podpodručja i 10%) i
Mosel-Saar-Ruwer (s pet podpodručja i oko 9% od ukupnih površina pod lozom) pripadaju četvrto i peto mjesto.
U navedenim vinorodnim pokrajinama pod vinovom lozom je oko 85% ukupnih vinogradarskih površina Njemačke, dok se nešto više od oko 12% vinograda nalazi u pokrajinama
Franken (s tri podpodručja i oko 5%),
Nahe (s dva podpodručja i oko 4%), te
Rheingau (s pet podpodručja i oko 3%), a najmanje (ukupno oko 2,5%) u pet pokrajina i to su:
Saale Unstrut (s poznatim vinarskim središtem u Freyburgu)
Ahr (s dva podpodručja),
Mittelrhein s tri podpodručja,
Hessische Bergstrasse (s dva), te u
vinorodnoj pokrajini Sachsen (s vinarskim središtem u Radebeulu nedaleko od Dresdena).
Najcjenjenija i najpoznatija njemačka vinska sorta za bijelo vino je rizling rajnski (pod kojim se nalazi više od 20% njemačkih vinogradarskih područja) iz kojeg se u tamošnjim agroekološlkim uvjetima (s obzirom na hladnije podneblje, koje pogoduje uzgoju bijelih kultivara) proizvode iznimno elegantna, puna i svojstvenom aromom i bukeom bogata vina, koja najčešće sadrže više ili manje neprevrela šećera. Zbog visoke kvalitete i cijene takvih, često više godina školovanih vina, Njemačka ide u red većih izvoznika vina, (od 2.350.000 hl do 2.750.000 hl) a njemački nazivi za vrijeme i vrste berbi, kao što su Spätlese (kasna berba), Auslese (izborna berba), Beerenauslese (izborna berba bobica), Eiswein (ledeno vino) i Trockenbeerenauslese ([[izborna berba prosušenih bobica]]) poznati su u cijelom svijetu i ugrađeni u mnoga druga zakonodavstva. Oko 17% svih njemačkih vinograda zasađeno je bijelom sortom müller thurgau, a oko 10% sortom pinotom crnim za kojeg Njemci imaju više imena: Spätburgunder, Clevner i Blauer Burgunder. Slijede: Dornfelder, Silvaner (kako se u Njemačkoj naziva silvanac zeleni), Kerner, i Portugieser, stim da se svaki od ova četiri kultivara uzgaja na oko 5.ooo ha, dok su ostale bijele sorte poput pinota sivog (Grauburgunder kojeg nazivaju i Ruländer), pinota bijelog (ili Weisburgunder), i dalje redom Bacchus, Schwarzriesling, Scheurebe, Lemberger, Faberebe i plemenka bijela (u svijetu poznatija pod imenom chasselas koju Nijemci zovu Weisser Gutedel), manje, a traminac bijeli i traminac crveni i traminac mirisni-(Gewürztraminer), morio muskat, Elbling, Nobling, Ehrenfelser, Huxelrebe, Ortega, Faberebe, Optima i dr. znatno manje zastupljene.

Rizling rajnski najpoznatija je i najcjenjenija bijela vinska sorta sjevernih vinorodnih područja, kojoj i samo ime govori o podrijetlu. Naš naziv za rizling je graševina, pa otuda i mogući naziv graševina rajnska i analogno tome ime jedne druge sorte graševina tal. (od rizling tal.) Da ne bi bilo zabune, neće biti naodmet još jednom istaknuti da je rizling rajnski jedna, a rizling tal. (graševina, grašica ili u našim istočnim područjima samo rizling) druga sorta. Dobro školovano vino rajnski rizling je svjetložute do slamnatožute boje, profinjene arome i bukea, skladna puna i svježa okusa. Oni koji znaju da postupak stjecanja prava na označavanje, primjerice kategorije vrhunsko vino s k.z.p. iziskuje uz vrhunsku kakvoću proizvoda još i dugi vremenski rok praćenja te proizvodnje, znat će također da su mnoga vina što se trenutno označavaju kao kvalitetno ili kao stolno vino s k.z.p. također vrsna i da će mnoga od njih, najvjerojatnije u budućnosti steći pravo na uvrštavanje u višu kvalitativnu skupinu.

Ledeno vino posebna, tzv. predikatna oznaka vina koja u iznimnim godinama i u posebnim uvjetima berbe, preradbe i dozrijevanja postižu poseban stupanj kakvoće. Ona moraju biti proizvedena samo od grožđa preporučenih kultivara za određeno vinorodno područje, s tim da je grožđe, koje je ubrano na temperaturi od najmanje -7°C još i prerađeno u smrznutom stanju. Mošt iz tako ubranog i prerađenog grožđa mora sadržavati najmanje 127°Oe. Da bi se proizvelo l. v. zdravo se i prezrelo grožđe, dakako, samo u iznimnim i za to povoljnim godištima ostavlja na trsu do prvoga mraza, pa se tako zamrznuto bere i odmah prerađuje. Ponekad vinogradari ovakvu proizvodnju i ne planiraju, ali ih iznenadi naglo zahlađenje, a dogodi se da na grožđe padne i snijeg.

Predikatna vina su vina što u iznimnim godinama i u posebnim uvjetima dozrijevanja, načina berbe i preradbe postižu posebnu kakvoću, s tim da moraju biti proizvedena iz grožđa preporučenih kultivara za određenu podregiju, odnosno vinogorje. Prema tome, vino proizvedeno od grožđa koje je ubrano u stanju potpune zrelosti i čiji mošt ima najmanje 94 Oe° može nositi oznaku kasna berba. Ako je grožđe u tijeku berbe još i probrano, i ako mošt iz takva grožđa sadrži najmanje 105 Oe°, proizvedeno predikatno vino može se označavati kao izborna berba. Izborna berba bobica je oznaka za vino proizvedeno od prezrelih i plemenitom plijesni napadnutih bobica čiji je mošt sadržavao 127 Oe°, a izborna berba prosušenih bobica oznaka je na koju ima pravo vino proizvedeno od prosušenih bobica čiji je mošt prije nego je počelo vrenje sadržavao 154°Oe. Ledeno vino je predikatna oznaka za vino proizvedeno od grožđa koje je ubrano pri temperaturi od najmanje -7°C i prerađeno u smrznutom stanju, s tim da mošt takva grožđa sadrži najmanje 127 Oe°. Prema vinskim zakonima nekih drugih zemalja predikatna vina su kvalitetna vina koja zadovoljavaju neke posebne propisane uvjete. Mošt ili masulj iz kojega se proizvode ovakva vina nije dopušteno dosladiti niti tehnološkim postupcima koncentrirati, a jednako tako ona se ne smiju ni otkiseljavati ni dokiseljavati. Kao što je već istaknuto, p. v. moraju biti proizvedena iz preporučenih kultivara za to područje i uz to moraju izgledom, mirisom i okusom biti tipična, a moraju udovoljiti i drugim odredbama važećih zakon. Vina kasne berbe nije dopušteno stavljati u promet prije 1. ožujka, a sva ostala predikatna vina prije 1. svibnja sljedeće godine (što iznosi najmanje pet do šest mjeseci po provedenoj berbi).

Izborna berba prosušenih bobica (njem. Trockenbeerenauslese, slovensko vrhunsko vino suhi jagodni izbor) je predikatna oznaka za vino proizvedeno iz pažljivo ubranih prezrelih i još k tome prosušenih bobica grožđa čiji sok sadrži najmanje 154°Oe. I u ovom vinu najmanji stvarni alkohol ne smije biti manji od 5% vol., slobodna sumporasta kiselina ne smije biti veća od 75 mg/l, a gornja granica sadržaja ukupne sumporaste kiseline ne smije prekoračiti 400 mg/l. Sve ostale odredbe navedene su pod natuknicom predikatno vino, pa se stoga ovdje ne ponavljaju.

Müller thurgau (ime kultivara po selekcionaru koji ju je uzgojio križanjem, dr. Hermannu Mülleru iz Thurgaua, Švicarska) cijenjena je sorta bijeloga vinskog grožđa, zbog kvalitete i naročito zbog vrlo dobre rodnosti koja u iznimnim godinama može doseći i rekordnih 200 hl/ha. Nema sumnje da upravo toj sorti njemačko vinogradarstvo zahvaljuje visok prosjek uroda (od 90 do 100 hl/ha), jer je zasađen na gotovo jednoj trećini od svih vinogradarskih površina. Osjetljiva je na sivu plijesan (Botrytis) napadu koje, zahvaljujući ranom dozrijevanju (II. epoha) uspješno uzmakne. Ako pak kišno i vlažno razdoblje nastupi prije, valja požuriti s berbom, jer štete mogu biti potpune. Istoznačnica za ovaj kultivar je rizvanac, riječ koja je nastala od pretpostavke da je taj hibrid europskih loza nastao križanjem rizlinga i silvanca. Najnovijim genetskim ispitivanjem utvrđeno je da je to križanac rizlinga i plemenke, pa se preporuča napuštanje starog (i nepravilnog) naziva.

Pinot crni kod nas ponegdje pod imenom burgundac crni (od naziva povijesne pokrajine Burgundije), izrazita je vinska sorta. Mutacijom ove sorte (nastale križanjem traminca crvenog i Schwarzrieslinga nastali su brojni klonovi (koji se označavaju kao sorte), a to su pinot bijeli i pinot sivi. Iz svoje domovine Francuske ova se je sorta proširila po cijelom vinogradarskom svijetu. U starijoj literaturi zapisano je da rodi malo (oko 30 do 40 hl/ha), ali da kakvoćom mošta i vina taj nedostatak obilno vraća. Kažemo stoga, da su ampelografi (npr. u Francuskoj) uzgojili preko 15 klonova pinota crnog koje kakvoćom grožđa i vina ne zaostaju, a urodi su im dva i više puta veći od rečenog (od 100 do 120 dt/ha). Dakako, tome, kao i kod drugih sorata, više ili manje pridonosi tlo (voli da je karbonatno), klima, rezidba (preferira dugu), zaštita, pravi trenutak berbe itd. Vino pinota crnog, kojega neki označavaju i francuskim Pinot Noir ili njemačkim imenom Blauer Spätburgunder, najčešće je granatnocrveno do ljubičasto-tamnocrveno, ali valja znati da iz grožđa ove sorte (s obzirom na to da joj sok nije obojen, nije bojadisar) proizvode i bijela vina u Champagni, koja su osnova za pjenušce. Sadržaj alkohola u tim vinima s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla kreće se između 11,5 i 13 % vol., a ukupna kiselost od 5,5 do 6 g/l. U dobrim godinama ponekad ima i do 8 g/l neprevrela šećera, pa kao takvo spada u skupinu polusuhih vina. Na kraju, vino crnog pinota je među rumenim vinima jedno od najbogatijih proantocijanidolima.

Dornfelder (kojeg Njemci pišu Dornfelder) je njemačka sorata crnog grožđa, nastala križanjem također križanaca crnog grožđa helfensteinera i heroldrebe. Naime, helfensteiner je nastao križanjem pinota crnog i trollingera, a heroldrebe križanjem portugisca i frankovke. U zadnjem desetljeću XX. i u prvim godinama XXI. stoljeća, dornfelder se u domovini postanka (Njemačkoj) najviše sadi, preuzimajući tako važno mjesto u asortimanu crnih kultivara. Tome je razlog njegova primjerena otpornost na bolesti i zimske niske temperature, te visoka rodnost koja se kreće između 120 i 150 hl/ha. Izuzetna sposobnost u nakupljanju bojila, te zadovoljavajući sadržaj šećera (od 70 do 80 Oeo) i kiselina (7-9‰) u grožđu, osnova su za proizvodnju skladnih, srednje kiselkastih i stasitih vina, koje tržište prihvaća i cijeni, poglavito kad su dio školovanja provela u barrique bačvama.

Kerne je vinska sorta bijeloga grožđa nastala križanjem trollingera (grossvernatscha) i rizlinga rajnskog. Prema tvrđenju vinogradara koji ju već uzgajaju, zadovoljavajuće je otporna na sivu plijesan (Botritis), pa se i stoga, a dijelomice i zbog dobre otpornosti na niske temperature, i zbog kakvoće vina koje je nalik rizlingu rajnskom, ali manje kiselo, i kod nas sve više zagovara i širi.

Pinot sivi (u Francuskoj najčešće Pinot gris,u Hrvatskoj još zvan burgundac sivi, u Njemačkoj, Austriji i na drugim njemačkim govornim područjima Burgunder Grauer i Grauburgunder, odnosno Ruländer, a slično se naziva i u Sloveniji rulendec, u Italiji Pinot grigio u Mađarskoj szürkebarát, u Švicarskoj Malvoisie itd.) je vinska sorta bijeloga grožđa (mutant pinota crnog) velike osjetljivosti na bolesti (naročito na sivu plijesan), što je, uz neredovitu i nižu rodnost, usporedi li se s pinotom bijelim, osnovni razlog slabije rasprostranjenosti. Valja međutim istaći da i ovdje, jednako kao i kod opisa pinota crnog postoje brojni klonovi i ove sorte, koje daju u pogledu uroda i otpornosti iznimne rezultate.

Pinot bijeli (burgundac bijeli), cijenjena sorta bijeloga vinskog grožđa, makar da vinogradarima i vinarima u kišnim jesenima zbog osjetljivosti na trulež zadaje podosta briga. Da bi se izbjegle štete u takvim godinama, bere se ranije. U suhim i toplim jesenima, kakve su u izrazitim vinogradarskim krajevima češće, p. b. nakupi dosta šećera, pa su vina iz takva grožđa srednje do jako alkoholna (ponekad i s ostatkom neprevrela šećera), ugodne arome i bukea, primjereno kiselkasta i rano sazrela za potrošnju.

Plamenka zajednički naziv za veći broj sorata, od kojih su kod nas i u svijetu najraširenije plemenka bijela i plemenka crvena. U vinarskom svijetu poznatija pod francuskim imenom chasselas (čit. šasla), kako ju ponegdje i kod nas zovu. Prema dobi dozrijevanja plemenke bijele određuju se epohe zriobe za ostale sorte. Zbog rastresita grozda i skladna okusa cijeni se i kao zobatica. Vino plemenke (najčešće u kategoriji stolno) zbog nižeg sadržaja etanola i ukupnih kiselina preporuča se trošiti mlado. Rjeđe se iz grožđa ove sorte (u Švicarskoj npr.) proizvode kvalitetna pa i vrhunska vina.

Chasselas (čit. šasla), taj francuski naziv se odnosi na veći broj sorata grožđa od kojih su chasselas doré (bijela) i chasselas rouge (crvena) najrasprostranjenije. Velike slatke sočne bobice te sorte (prema kojoj se odbrojavaju faze zrenja) ili se vinificiraju ili nude tržištu kao zobatice. Kod nas se pretežito uzgaja bijela i crvena plemenka, a manje praskava i peršinasta. Prema istraživanjima vinogradarskih stručnjaka (ampelografa) pred oko pet tisuća godina plemenke su se uzgajale u Egiptu, a danas je njihov uzgoj najintenzivniji u Rumunjskoj i Mađarskoj, a manje u Francuskoj i Švicarskoj, te Austriji, Njemačkoj i drugim srednjeeuropskim državama. Procjenjuje se da pod Vina plemenke su lagana (što podrazumijeva niži sadržaj alkohola i ekstrakta), ugodne sortne arome i pitka, pa stoga i bolja dok su još mlada. U Švicarskoj i nekim drugim zemljama ta vina nose ime „fendant“, što na francuskom znači razmetljiv i hvalisav.

Traminac bijeli (u Frncuskoj i Švicarskoj zvan savagnin blanc, u njemačkoj Weiser Traminer) je vjerojatno, (ali za sada ne dokazano) jedna od odlika traminca crvenog. Svi traminci (traminac mirisni, t. crveni i traminac bijeli) te brojni drugi njihovi klonovi najviše se uzgajaju u kontinentalnim vinogorjima Europe. U Njemačkoj je pod t.c. i t. mirisnim oko 830 ha. U Austriji su te površine znatno manje, ali se ističu kakvoćom naročito traminci iz južne i istočne Štajerske. Uz poznati iločki traminac, spomenimo još i uzgojna područja traminca u Elzasu i Kaliforniji (SAD). Najveće površine vinograda (od oko 45 ha) na kojima se uzgaja t.b. nalaze se u Valaisu, švicarskom kantonu u Alpama (koji se na njem. jeziku naziva Oberwallis). Ti se vinogradi penju do 1100 m nadmorske visine, a to su (uz vinograde u najsjevernijoj talijanskoj vinorodnoj pokrajini Valle d’Aosta, na položajima Valdigne, gdje uspjeva sorta blanc de morgex na nadmorskoj visini od oko 1200 m i uz vinograde na drugom kraju Italije, na padinama Etne-Sicilija, gdje oni dostižu visinu od oko 1000 m/nad morem), najviši položaj na kojema se u Europi uzgaja vinova loza. Vino t.b. s položaja Vallaisa u prometu se naziva Heida i s obzirom na navedene okolnosti, na visokoj je cijeni.

Traminac crveni je vinska sorta za koju mnogi tvrde da potječe iz južnog Tirola i da je ime dobila po mjestu Tramin. Srednje je rodnosti. Vina iz grožđa traminca crvenoga su cijenjena u prvom redu zbog profinjene arome i bukea. Boja dobro odnjegovanog traminca je slamnatožuta do zlatnožuta, okus najčešće polusuh do polusladak, rjeđe suh, alkoholnost srednje jaka, a manjak ukupne kiselosti nastoji se izbjeći ranijom berbom, ponegdje i sljubljivanjem s rizlingom rajnskim.

Traminac mirisni (njem. Gewürztraminer, fr. savagnin aromatique rosé prema nekima posebna je sorta v. l. dok je neki ampelografi svrstavaju među klonove traminca od kojih se najčešće spominje traminac bijeli u Francuskoj zvan savagnin blanc, odnosno traminac crveni na njemačkom govornom području zvan Roter Traminer). Za razliku od traminca crvenog i traminca bijelog, bijelo (najčešće poluslatko ili slatko) vino mirisnog traminac ima intenzivnu aromu ružina cvijeta i slastice iz badema poznatijeg po imenu marcipan, koja neke upućuje i na svezu s aromatičnom sortom muškat ottonela. Uzgojem mnogih klonova traminca mirišljavog otklonjen je ranije isticani prigovor zbog malog uroda i niske ukupne kiselosti jer se kod nekih klonova postiže urod i veći od 100 dt/ha. uz sadržaj šećera i preko 24% i ukupna kiselost nerijetko i do 7 g/l.

Kao što je uvodno istaknuto, u najvećem dijelu njemačkih vinograda uzgajaju se bijeli kultivari, od kojih su mnogi u Njemačkoj uzgojeni križanci (koji se uzgajaju na oko 14% ukupnih površina). Pod kultivarima namjenjenim proizvodnji crnih – crvenih vina tek je oko 25% ukupnih Njemačkih vinograda, a od crnih kultivara najviše se uzgaja pinot crni (Blauen Spätburgunder) na površini od oko 10%, Dornfelder (u Njemačkoj uzgojeni križanac) na oko 6%, i modri portugizac (Blauer Portugieser) na oko 4,5%. Trollinger ili Tirolinger, (koji se uzgaja u južnom Tirolu gdje ga nazivaju vernatsch, odnosno Grossvernatsch) zauzima oko 2%, koliko i Schwatzriesling, dok su ostale crne sorte vrlo malo zastupljene. Najviše se crvenih (crnih) vina proizvode u Württembergu (trolinger), i u Ahru i Rheinpfalzu (portugizac i Dornfelder), dok se u ostalima vinorodnim područjima ona proizvode vrlo malo ili nimalo.

Portugizac Sazrijeva već u I. epohi, pa se zbog toga odvojeno prerađuje, a često (na obiteljskim gospodarstvima) i kao mlado vino pije za vrijeme glavne berbe ostalih sorata. Zbog obično nižeg sadržaja alkohola (oko 10 % vol.) i uk. kis., najčešće se odmah po završenom vrenju i pretoku stavlja u promet ili sljubljuje s drugim jačim i obojenim crnim vinima. Kada tih sastojaka (etanola i uk. kis.) zbog dobra godišta i položaja u vinu portugisca ima više, tj. kada je alkohol oko 12 % vol., a ukupna kiselina iznad 6 g/l, dužim zrenjem dobiva na kakvoći.

Kabinett je predikatna oznaka kvalitetnog vina u Njemačkoj i Austriji (do 1971. obvezna oznaka bila je cabinet) koje mora ispunjavati i neke dodatne uvjete. Takvo vino (koje bi kod nas odgovaralo kvalitetnoj kategoriji vrhunsko vino), osim što mora biti proizvedeno od dopuštenih sorata za određeno vinorodno područje, treba sadržavati odgovarajuću količinu šećera iz kojeg će nastati propisani prirodan sadržaj alkohola. U postupku proizvodnje kval. vina s predikatom kabinet zabranjeno je doslađivanje i tehnološkim postupcima koncentriranje mošta. Vino mora biti tipično izgledom, mirisom i okusom, bez greške, s tim da u svemu odgovara kraju iz kojeg potječe i sorti iz koje se proizvodi. Ono mora odgovarati i drugim odredbama EU.

Najniža kvalitetna kategorija vina u Njemačkoj se označava kao stolno vino (Deutscher Tafelwein, skraćeno DTW), dok su više kategorije kvalitetno vino s oznakom vinorodnog područja (Qualitätswein bestimmten Anbaugebietes, QbA) kamo se svrstava i posebna ketegorija Kabinett i kvalitetno vino s predikatom (Qualitätswein mit Pradikat-QmP). U ovu posljednju kategoriju svrstavaju se već spomenuta kvalitetne skupine: Spätlese, Auslese, Beerenauslese, Eiswein i Trockenbeerenauslese. U pojedinim godištima dopušteno je doslađivanje (odnosno došećeravanje) mošta (odnosno masulja), ali samo za prve dvije kvalitetne skupine (DTW i QbA). Uz opisani način označavanja vina u prometu, od 2000. godine suha se vina razvrstavaju u zasebne dvije kategorije, nižu koja nosi oznaku “Classic-wein” i višu s oznakom “Selection-wein”. U prvoj skupini (u kojoj neprevreli šećer ne smije iznositi više od 15g/l, a sadržaj alkohola ne manje od 12% vol. s tim da berba može biti obavljena i strojno), na etiketi se ističe ime proizvođača, vinorodnog područja i sorte grožđa iz koje je to vino preradbom dobiveno (a to su za bijela, skoro isključivo tradicionalni njemački kultivari: rajnski rizling, müller thurgau i silvanac, a za crvena pinot crni). Nije dopušteno označiti godinu berbe. Druga, kvalitetno viša skupina što nosi oznaku “Selection-wein” nudi se u prodaji nakon višemjesečnog odležavanja. Grožđe za takva vina s ograničenih vinorodnih položaja, s urodom ne većim od 60 hl/ha, daje vino alkoholno jače od vina iz skupine “Classic”, s tim da sadržaj neprevrela šećera ne smije biti ni manji od 9, ni veći od 12 g/l. Uz naznaku proizvođača označava se i godište-berba.
Visok stupanj mehanizacije vinogradarske proizvodnje, izbor optimalnog uzgojnog oblika, sadnja odabranih klonova, agrotehnika i ampelotehnika temeljena na suvremenim znanstvenim spoznajama, uz dakako iznimno pogodne prirodne čimbenike tla i klime, temelj su kvalitetne, ali i visoke rodnosti. Prosječna proizvodnja za cijelu vinorodnu Njemačku računa se između 90 i 100 hl/ha, što uz korisni učinak (randman) grožđe : vino od oko 65-70% govori o (već iskazanom) prosječnom visokom urodu grožđa od oko 130 do 140 dt/ha. Vrhunska tehnička i kadrovska opremljenost podrumarstva, kojoj gotovo da i nema premca u svijetu, garantira kvalitetnu preradbu i doradu, a strogi vinski propisi koji se dosljedno provode, čuvar su ugleda i dobra glasa njemačkih vina na domaćem i stranom tržištu.

Izvor: http://vinopedia.hr

Prethodni članak
Sljedeći članak

Posjetite i pretplatite se na naš kanal

RECEPTI, SAVJETI, DOGAĐANJA I ZANIMLJIVOSTIspot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci