Belgija nije samo potrošač, već i proizvođač grožđa i vina, u što mnogi, s obzirom na njen zemljopisni položaj, skoro nisu spremni povjerovati. Ima dokaza o dugoj tradiciji proizvodnje grožđa (čak iz IX. st.).
Industrijska revolucija omogućila je jeftinu izgradnju staklenika u kojima je ova proizvodnja moguća bez rizika. Uzgoj pod staklom započeo je još davne 1890., da bi nakon nešto više od pola stoljeća, točnije od 1947. potpuno prestala proizvodnja alphonse lavallée, frankenthal le royal i colman, a tek neznatno chasselas i müller thurgau iz čijeg se grožđa djelomice proizvodi i vino. Prema podacima OIV u B. je u 1989. na 500 ha proizvedeno 120.000 dt stolnog grožđa i oko 20.000 hl vina. Prosječna godišnja proizvodnja grožđa prema istim izvorima u desetljeću 1981.-1990. smanjena je na svega jednu trećinu (te je iznosila 40.000 dt), a od 1991. do 2001. na jednu četvrtinu ( i godišnje je iznosila 31.000 dt). Takav obim proizvodnje grožđa nastavljen je sve do 2004., kada je proizvedeno 50.000 dt. Veći dio vinske proizvodnje se temelji na uvezenom grožđu, a ukupna proizvodnja ne prelazi 2.000 hl. Uz neznatan izvoz vina izvozi se i stolno grožđe vlastite proizvodnje, ali se istodobno znatno veća količina uvozi. Ukupno se (od 1991. do 2001.) godišnje uvozilo od 2.008.000 hl do 2.400.000 hl, pa se u tom razdoblju i potrošnja po stanovniku stalno povećavala od 20,72 l na 24,06 l. U tijeku 2003./2004. potrošnja vina je povećana i iznosila je 2.741.000 hl., a potrošnja 25,3/26,5 l/per cap. Potrošnja zobatica u 2004. iznosila je 250.000 dt (ili 0,47 kg/per cap.), potrošnja soka od grožđa 57.000 hl, a potrošnja grožđica 49.000 dt. Veći dio potrošenog vina uvezen je pretežito iz Francuske (oko 50 %), Grčke (oko 20 %), Španjolske (oko 10 %) i drugih zemalja. Belgijsko vinarstvo i vinogradarstvo najvećma ovisi o ekonomskoj politici države koja ga je do sada štitila carinama i subvencijama.
Alphonse lavallee (čit. alfons lavale) je crna, po dobi dozrijevanja kasna zobatica porijeklom iz Alžira, koju se zbog osjetljivosti na niske zimske temperature i kasno dozrijevanje preporuča saditi kod nas u južnim vinogradarskim područjima.
Plamenka zajednički naziv za veći broj sorata, od kojih su kod nas i u svijetu najraširenije plemenka bijela i plemenka crvena. U vinarskom svijetu poznatija pod francuskim imenom chasselas (čit. šasla), kako ju ponegdje i kod nas zovu. U Njemačkoj i Austriji uz Frauentraube, najčešće nosi ime Gutedel (dobar i plemenit). Prema dobi dozrijevanja plemenke bijele određuju se epohe zriobe za ostale sorte. Zbog rastresita grozda i skladna okusa cijeni se i kao zobatica. Vino plemenke (najčešće u kategoriji stolno) zbog nižeg sadržaja etanola i ukupnih kiselina preporuča se trošiti mlado. Rjeđe se iz grožđa ove sorte (u Švicarskoj npr.) proizvode kvalitetna pa i vrhunska vina.
Müller Thurgau (ime kultivara po selekcionaru koji ju je uzgojio križanjem, dr. Hermannu Mülleru iz Thurgaua, Švicarska) cijenjena je sorta bijeloga vinskog grožđa, zbog kvalitete i naročito zbog vrlo dobre rodnosti koja u iznimnim godinama može doseći i rekordnih 200 hl/ha. Nema sumnje da upravo toj sorti njemačko vinogradarstvo zahvaljuje visok prosjek uroda (od 90 do 100 hl/ha), jer je zasađen na gotovo jednoj trećini od svih vinogradarskih površina. Osjetljiva je na sivu plijesan (Botrytis) napadu koje, zahvaljujući ranom dozrijevanju (II. epoha) uspješno uzmakne. Ako pak kišno i vlažno razdoblje nastupi prije, valja požuriti s berbom, jer štete mogu biti potpune. Istoznačnica za ovaj kultivar je rizvanac, riječ koja je nastala od pretpostavke da je taj hibrid europskih loza nastao križanjem rizlinga i silvanca. Najnovijim genetskim ispitivanjem utvrđeno je da je to križanac rizlinga i plemenke, pa se preporuča napuštanje starog (i nepravilnog) naziva.
Rizling zajednička riječ u imenu dviju sorata, rizlinga rajnskog i rizlinga talijanskog. Da u označavanju ne bi došlo do zabune, pravilno je pisati puno ime.
Izvor: http://vinopedia.hr