Lijeska (lat. Corylus avellana) je biljka iz porodice Betulaceae, koja uglavnom raste u Europi i zapadnoj Aziji, od Britanskog otočja do Pirinejskog poluotoka, te od Grčke, Turske, Cipra, do srednje Skandinavije, zatim od centralnog Urala, Kavkaza do sjeverozapadnog Irana.
Lijeska je obično grm visine od 3-8m, a može narasti i do 15m. Listovi su zaobljeni 6-12cm dugi i široki, sa mekahnim dlačicama s obje strane. Cvijeta vrlo rano u proljeće, prije listanja. Cvjetovi su jednodomni, grupirani u karakterističnu resu, a oplođuju se putem vjetra. Muški cvjetovi su tamno žuti, dugi od 5-12cm, dok su ženski vrlo mali. Plod lijeske je lješnjak. Plodovi se formiraju u grupama od 1-5, a svaki plod ima male listove u koje je obavijeno 3/4 ploda. Lješnjak je sferičnog do ovalnog oblika, 15-20mm dug i 12-20mm širok. Neke kultivirane sorte mogu dati i veće plodove. Smeđe-žute su boje sa tamnijom bazom. Kada sazriju, ispadaju iz ovoja, oko 7 do 8 mjeseci nakon oprašivanja.
Najčešće se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada, krema i slično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji, kada je kakao bio rijetkost, lješnjaci su se upotrebljavali za proizvodnju, danas veoma poznate, Nutelle (engl. nut – lješnjak), koju je proizvodila italijanska kompanija Ferrero.
Lješnjaci su vrlo bogati bjelančevinama i nezasićenim masnoćama. Također, značajni su izvor vitamina E (koji spriječava oksidaciju polinezasićenih masnih kiselina),B5, B6 i tiamina, kao i manjih količina drugih vitamina B grupe. Lješnjaci sadrže i oko 17% ugljikohidrata od čega je najviše celuloze, uz to sadrže mnogo esencijalnih ulja. Lješnjak je jedan od rijeđih orašastih plodva koji sadrži vitamin A, koji je prirodni antioksidans. Uz korisne vitamine lješnjak je izvor minerala mangana, selena i cinka, a u 100g namirnice dobivamo 627 kcal.
Izvor: Wikipedia
Običan lješnjak – C. avellan L., Stablo je obično visoko (oko 4 – 6 m) sa velikim brojem grana i grančica. Raširen je u cijeloj Europi i Maloj Aziji. U našoj zemlji je raširen od morskog nivoa do planinskih masiva sa četinarima. Nejednakim uvjetima prilagodile su se odgovarajuće forme običnog lješnjaka. Razlikuju se podgrupe, ali je značajan onaj što kasno cvjeta i koji je izrazito otporan prema mrazu. Ima ih sa ranim cvjetanjem i okruglim plodovima i sa kasnim cvjeta njem i izduženim plodovima.
Istarski dugi – populacija od Corylus maxima. Grm ove sorte je dosta bujan više ide u širinu nego u visinu, pa ima loptasti oblik. Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj, zastupljena je sa cca 80% u svim plantažama. Široka rasprostranjenost uvjetovana je njenim dobrim osobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje redovitiju i obilniju berbu, a manje strada od lijeskotoča jer ima tvrdu ljusku. Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrđena je mogućnost njenog oprašivanja drugim sortama: odlično se oprašuje sortama apolda i bandnuss, vrlo dobro sortama northampthon, rimski lješnjak i ludolf, a slabo ju mogu oprašiti sorte princess royal i comune.
Omotač je duži od ploda. Vrh mu je nazubljen, sužen i savijen, tako da se plod ne vidi. Omotač je sastavljen od 2 lista, koji su s jedne strane spojeni. Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika, pravilno zasvođen. Kapica mu je velika, okruglog oblika, pravilno zasvođena. Pupak je izražen samo na pojedinim plodovima. Prosječne biofizičke osobine ploda su: masa ploda 3,437 g, dužina 26,240 mm i širina 20,130 mm. U grozdu ima od 1 do 10, a najčešće 2 ploda. Ljuska ploda je tamno smeđa, s tamnijim prugama. Vrh ploda je prekriven sivim dlačicama, koje ponekad dopiru do njegove sredine. Šav je slabo izražen. Debljina joj iznosi 1,430 mm. Pokožica jezgre je tamnosmeđa i glatka. Pelikula je tanka i lako se odvaja od glatke jezgre. Jezgra je krupna, izdužena, sa izraženim šiljkom. Biofizičke osobine su: masa 1,492 g, dužina 19,768 mm, širina 13,806 mm, a prosječan randman joj je dobar i iznosi 43,489 %. Jezgra sorte istarski dugi sadrži: sirovih masti 64,38%, bjelančevina 16,62% i invertnog šećera 3,34%. List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraženog šiljka.
Rimski. Nastala je od C. avellane. Ima vrlo bujno stablo. Iako je grm, raste uspravno. Formira malo izdanaka. U periodu početne rodnosti prevladavaju grančice sa cvijetovima od 16 – 25 cm, dok kod starijih stabala (16 – 20 godina) grančice prevladavaju od 1 – 5 cm. Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno rađa. Ne formira mnogo resa, o bično su u grupi 2 – 3 zajedno. Rano počinju cvjetati ženski cvijetovi, još u studenom. Samosterilna sorta, ali je dobar oprašivač za standardne sorte bademoliki i kosford, nije dobra za trebizonde. Plodovi su teški oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo izduženi, dimenzija 20x20x32 mm. Zajedno su do 3 ploda. Ljuska je debela, teško lomljiva, izdrži oko 31,07 do 33,78 kg na cm 2 . Omotač je ravan sa vrhom ploda, sastavljen od dva lista koji se pilasto po obodu završavaju. Sazreli plodovi lako iz nje ispadaju. Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje 42,07%. Sadrži 64% masti, 17% bjelančevina, i 5,7 mg% nezasićenih masnih kiselina. Slabo formira izdanke, pa se može uzgajati i kao stablašica na vlastitom ko rijenu. Dobrom agrotehnikom i pomotehnikom može se umanjiti alternativnost rađanja ove sorte, što joj je inače značajniji nedostatak.
Izvor: http://www.corylus-hr.com
