Lokvat

Porijeklom je iz Južnoistočne Kine, odakle je vrlo rano prenešen u Japan gdje se brzo raširio, i uzgaja već preko 1000 godina. Također se udomaćio u Indiji i drugim toplim podnebljima, poput Havaja, Brazila, Kalifornije, Bliskog Istoka.

U prvo vrijeme širili su ga kineski emigranti. Lokvat se također sadi kao ukrasno drvo, a popularan je radi lakog uzgoja.

Plodovi lokvata rastu u grozdovima, jajolikog su ili kruškastog oblika, žute do narančaste boje. Sočno meso ploda je bijelo do narančasto te slatkog i kiselkastog okusa, više ili manje kiselog, ovisno o vrsti.

Lokvat je daleki srodnik mušmule, jabuke, trnine kruške i ostalih vrsti koštunica iz porodice ruža (Rosaceae). Po svom sastavu u mnogim vidovima se može porediti s jabukom, ponajprije prema visokom sadržaju pektina i šećera. Jede se kao svježe voće, kompot, konzerviran u marmeladi, džemu, slatkome, ali se od njega pravi i voćni sirup i vino. Poput jabuke, dobro se miješa s ostalim voćem u voćnim salatama. Plodovi su za pravljenje pita i kolača najbolji dok su tvrdi odnosno tek dozreli.

Izvor: Nutricionizam

Prethodni članak
Sljedeći članak

Pratite obavijesti o sljedećem održavanju PLAVOG CEKERA

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci