Vinogradarstvo i vinarstvo Kosova obnovljeno je polovicom XX. stoljeća sadnjom velikih plantažnih vinograda, primjenom suvremene mehanizacije, izgradnjom industrijskih vinarija (u kojima su instalirani enološki strojevi za runjenje i muljanje, stabilizaciju, filtriranje i dr., pa je ono po svojem ustroju i sortimentu, te opremljenosti kvalitetno i sposobno za svjetsko tržište.
Najviše se uzgajaju crne sorte (oko 70%) iz kojih se proizvode kvalitetna vina, među kojima se kosovski pinot crni (pod njemačkim imenom Amselfelder) pročuo po cijelom vinarskom svijetu. Od drugih kval. crnih sorata spomenimo cabernet franc i c. sauvignon, gamay i gamay bojadisar, merlot, alicante bouschet i dr. Od kultivara starijeg izbora najviše se uzgajaju vranac, prokupac i kratošija. Od crnih zobatica prevladava muškat hamburg i kardinal. Vinske sorte bijelog grožđa ovdje su manje zastupljene (oko 30%), a među njima uz stariji sortiment (plovdinu i smederevku) posebno valja istaknuti semillon, sauvignon, rizling tal., i muškat ottonel. Od bijelih zobatica najviše se goji afus-ali, julski muškat, kraljica vinograda i chasselas.
Najveće vinogradarske plantaže i preradbeni podrumi nalaze se u Đakovici, Orahovici, Suvoj Reci i Prištini. Prema dostupnim podacima površine pod v.l. su u odnosu na stanje pred deset i više godina značajno smanjene i u 2001. godini iznosile su oko 5.000 ha, proizvodnja grožđa 300.000 dt, a proizvodnja vina oko 160.000 hl.
Cabernet franc (čit. kaberne fran), francuska je autohtona vinska sorta crnoga grožđa s područja Bordeauxa, koja se, zbog dobrih svojstava, odmah nakon filokserne zaraze i obnove vinograda na američkoj podlozi počela širiti po vinogradarskom svijetu. Često joj se pretpostavlja druga crna sorta, možda stoga što je slična imena (cabernet sauvignon), ali, valja reći, te su usporedbe vrlo često nepravedne. Naime, cabernet franc, uz agrobiološka obilježja (ranije dozrijevanje, generativni potencijal i prilagodljivost na klimatske i druge čimbenike, što je potaklo njegovu sadnju na području Europe, ali i u Novom svijetu), te gospodarsko tehnička svojstva tog kultivara (rodnost, sposobnost da nakupi zadovoljavajući sadržaj šećera uz primjerenu količinu ukupne kiselosti), ima i ostala svojstva koja dolaze do izražaja u vinu (dobra iako ne intezivna obojenost maceracijom proizvedenog vina, sklad slatkih, kiselih i gorkastih sastavina, bogatstvo arome i tipičnost). Suvremenim molekularno-genetičkim postupcima identifikacije sorata i njihovih roditelja utvrđeno je da je cabernet franc zajedno sa sauvignonom bijelim roditelj već spomenutog cabernet sauvignona, ali i merlota s kojima se najčešće (doduše u manjim količinskom udjelu) i sljubljuje. Kod nas se uzgaja u mnogim kontinentalnim i mediteranskim vinogorjima. Pravilnikom (NN 159/04.), uvršten je među preporučene kultivare u podregijama Podunavlje, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Istra, Sjeverna Dalmacija i Srednja i južna Dalmacija. Cabernet franc se najčešće ne prerađuje odvojeno. S obzirom da mu je udio u zaštićenim (vrlo često kvalitetnim i nerijetko i vrhunskim vinima manji od 15%, ime mu se ponekad niti ne spominje.
Gamay (čit. game), je vinska sorta crnog grožđa, koja je kod nas u podregiji Istri (i to jedan od klonova ove sorte) poznatija pod imenom borgonja crna. Ovdje valja istaći da je naziv borgonja i borgonja crna sinonim odnosno istoznačnica za sortu i kod nas poznatiju pod imenom frankovka, što je dokazano suvremenim i pouzdanim molekularno-genetičkim postupcima determinacije sorata. Prema Pravilniku o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) iz njena je grožđa dopušteno proizvoditi vina s k.z.p. i u podregiji Podunavlje.
Gamay bojadisar iako nosi slično ime kao gamay, valja istaći da je to potpuno druga sorta, koja uz moguć visok sadržaj šećera proizvodi i obilje bojila antocijana, što se nalaze u kožici i u mesu (soku) bobice. Vina g. b. uz jaku alkoholnost i punoću obojena su ljubičastotamnocrveno s modrim refleksima. Pogodna su za popravak boje modrocrvenih i granatnocrvenih vina. Možda je upravo zbog toga, da bi služila za popravak boje crnih vina u krajevima gdje se ne postiže željena obojenost uvrštena među preporučene, a to su podregije Moslavina, Prigorje-Bilogora i Zagorje-Međimurje.
Alicante bouschet (čit. alikant buše), naziv za crnu sortu vinskoga grožđa jako obojena soka. Zbog toga i zbog visoke alkoholnosti, vina ove sorte se upotrebljavaju za sljubljivanje s vinima kojima ove karakteristike nedostaju. Taj francuski hibrid nastao je 1886. zaslugom Henri Bouschet-a križanjem sorata grenache i petit bouschet (koju je uzgojio Henrijev otac, Louis Bouschet 1824. godine križanjem vrlo stare sorte teinturier du cher s aramonom. Teinturier je francuski izraz za svaku crnu sortu obojena soka, što odgovara našem nazivu bojadisar). Pravilnikom o Nacionalnoj listi priznatih kultivara v.l. u RH (NN 159/04.) a. b. je uvršten među preporučene samo u podregijama Podunavlje, Moslavina i Prigorje-Bilogora. Prema tome, na području RH može se uzgajati a.b. i u ostalim podregijama, ali će samo vina proizvedena iz njegova grožđa s navedenih područja gdje je uvršten među preporučene, moći nositi oznaku kontroliranog zemljopisnog podrijetla. U Hercegovini ovu sortu nazivaju kambuša i bakamuša.
Vranac je najpoznatija crnogorska sorta iz koje se od davnina proizvodilo osebujno, nadaleko znano crno vino. Zbog sposobnosti da u grožđu nakupi visok sadržaj šećera (od 20 do 25%), da redovito i dobro rodi, da iz njegova grožđa proizvedeno vino ima cijenjenu tamnocrvenu do ljubičasto modrocrvenu boju uz visok sadržaj alkohola (od 12 do 13,5%vol.) i ekstrakta (između 25 i 30g/l), a u mirisnookusnoj sferi izrazit i ugodan vinski karakter, uzgoj mu se proširio u Makedoniji i u Republici Hrvatskoj. Pravilnikom o Nacionalnoj listi v.l. u RH. (NN 159/04.), ovaj je kultivar uvršten među preporučene samo u podregiji Sjeverna Dalmacija, dok je u svim drugim vinorodnim područjima njegov uzgoj dopušten do gospodarske amortizacije, i nakon toga se više ne bi smio saditi. O uvedbi (introdukciji) ove sorte u vinogorje Dalmacije zacijelo će valjati puno toga mijenjati. Naime, v. iziskuje vrlo suhu klimu s niskom relativnom vlažnošću zraka što nije slučaj za kraška polja Dalmatinske zagore. Zbog vrlo niske otpornosti na otkidanja bobica od peteljčica kada grožđe sazrije i poglavito u doba kišnih razdoblja i makar i kratkotrajnih ljetnih nevera (koje u Dalmaciji i u drugoj polovici kolovoza, kada sazrijeva nisu rijetkost) velik se dio uroda (bobica) trajno izgubi pa postoje i takva mišljenja prema kojima u dalmatinskom sortimentu ovoj sorti uopće nema mjesta. Ako se berba obavi na vrijeme, moguće je izbjeći opisane štete. U RH kvalitetno suho vino vranac proizvodi se i nudi tržištu iz vinogorja Imotski i Vrgorac. Ostali proizvođači to vino prodaju većim vinarijama ili ga sami koriste u sljubljivanju s crnim vinima.
Prokupac je sorta crnog grožđa, koja se najviše uzgaja u Srbiji i Makedoniji. Iz njena grožđa proizvode se istoimena svijetlije obojena rujnocrvena stolna i kvalitetna pitka crna (crvena) i ružičasta (rosé) vina.
Kratošija crnogorska vrlo kasna rodna vinska sorta crnog grožđa koja se uzgaja i u Makedoniji, ali i u nekim krajevima Dalmacije, gdje se (prema S. Buliću) najčešće zvala kratkošija. To drugo ime ovog kultivara prisutno je i u Crnoj Gori, gdje ju smatraju autohtonom i gdje se razlikuju njena tri tipa; kratošija crna, kratošija krupna i kratošija sitna. Suvremenim molekularno genetičkim postupcima determinacije utvrđeno je da je identična sa Zinfandelom, Primitivom i crnjenkom kaštelanskim (za koji postoje u Dalmaciji i brojne druge istoznačice (tibidrag, tribidrag, pribidrag, zibidrag, grbić). Vina proizvedena iz njena grožđa dobro su obojena, jaka, ekstraktna, skladno kisela i zbog toga pitka. Bez obzira nato, u proteklih pedesetak godina površine pod tim kultivarom nisu se povećavale kao pod jednom drugom, također autohtonom crnogorskom sortom – vrancem. Obnovom vinogradarstva na području Republike Makedonije nakon II. svjetskog rata, među brojnim vinskim kultivarima crnog grožđa sađena je i kratošija, pa su na tržištu tadašnje države bile najpoznatije tikveška, štipska i valandovska kratošija. Pretežni dio proizvedenog grožđa kratošije u Crnoj Gori sljubljuje se s drugim kultivarima crnog grožđa, ponajviše s vrancem.
Muškat hamburg ubraja se među najpoznatije i najraširenije zobatice. Uzgojen je u Engleskoj, (u stakleniku) otkuda se proširio po cijelom vinogradarskom svijetu. U Makedoniji dospijeva koncem kolovoza, a u sjevernoj Dalmaciji deset do petnaest dana poslije. Rastresiti grozdovi s tamnomodrim bobicama, neujednačene veličine koje su vrlo sočne, ukusne, aromatične i slatke, pa se upravo zato iz njegova grožđa, koje rodi redovito i obilno, ponekad proizvodi i vino.
Kardinal (cardinal crveni) i kod nas dobro poznata (kalifornijska) vrlo rana zobatica modro-crvenih bobica, čija je gospodarska vrijednost značajna zbog toga, jer dozrijeva u našim prilikama u doba ljetne turističke sezone. Nastala je 1939. godine križanjem sorata flame tokay i alphonse lavallée, a u Europu je stigla tek poslije završetka II. svjetskog rata (1946.). Ako se uzgaja tamo gdje joj je i mjesto, a to su u našim prilikama južna vinogradarska područja (regija Primorske Hrvatske, kamo ju je prvi puta donio naš ampelograf Jelaska, Marcel), izbjeći će se štete od zimskog smrzavanja i od gljivične bolesti sive plijesni. Ako u doba sazrijevanja padne kiša, kožica bobice uz peteljčicu kružno pukne, a na to mjesto nasele se gljivice botritisa i pepelnice, uzrokujući propadanje i kvarenje. Rješenje je hitna, makar i prijevremena berba i preradba grožđa uz pojačano sulfitiranje radi proizvodnje vinskog alkohola, kako bi se spasilo što se spasiti dade. Naime, u pripremi su propisi prema kojima se iz stolnog grožđa neće smjeti za tržište proizvoditi vina.
Muškat ottonel je rana vinska sorta bijeloga grožđa nastala u Francuskoj (u Angersu) križanjem još polovicom prošloga stoljeća (1852.). Zbog finog muškatnog mirisa grožđa i vina, otpornosti na niske temperature i sivu plijesan proširila se izvan svoje domovine, a u susjednim državama najviše u Sloveniji (podravski rajon).
Na listi vina s oznakom kontroliranog podrijetla u Republici Hrvatskoj samo je jedno u skupini vrhunskih i jedno u skupini kvalitetnih vina. U vinogorju Plešivica-Okić proizvode se suha ili polusuha vina iz ovog kultivara, ali su ona za sada uvrštena u kategoriju stolnih vina. M. o. je[[ Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) Pravilnikom (NN 159/04.)]] uvršten među preporučene kultivare u podregijama Istra, Podunavlje, Slavonija, Moslavina, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje.
Afus-ali je najpoznatija zobatica (odnosno stolna sorta v.l.) u svijetu i na našem tržištu. Veliki grozdovi (primjerice, u klimatskim prilikama otočića Suska) što sazrijevaju u drugoj polovini rujna imaju krupne žutozelene bobice prijatna okusa. Dobro se čuva u hladnjačama, pa se stoga najčešće baš ova sorta prodaje do kasne zime. Na otoku Susku gdje je polovicom XX. stoljeća bila vodeća zobatica (i gdje je uzgajana na 1,5% ukupnih vinogradarskih površina t.j. na oko 4,2 ha), zovu je boldun, u Italiji regina, u Francuskoj dattier de beyrouth, u Bugarskoj bolgar itd.
Čapski biser kod nas još i julski muškat i biser od Čabe. Vrlo je rana stolna sorta grožđa svjetlo žute boje; zbog ranog dozrijevanja i slatka okusa česta meta napada osa i ptica. Okus mu je vjerojatno dao muškat ottonel, jedan roditelj, ove, križanjem u Mađarskoj (i to 1916. godine, zaslugom selekcionara Mathiasz Janoša) dobivene sorte.
Kraljica vinograda je rana bijela zobatica koju je uzgojio mađarski selekcionar Mathiasz Janoš 1916. god. (križanjem sorte kraljica elizabeta s čapskim biserom, sortom koja je također njegova selekcija). Mađarsko joj je ime Szälökertek kiralynöje muskataly. Rodi obilno, a u nas sazrijeva krajem srpnja ili u prvoj dekadi kolovoza. Osjetljiva je na sivu plijesan. Ako prezrije mijenja okus i miris i time gubi na kakvoći.
Chasselas (čit. šasla), taj francuski naziv se odnosi na veći broj sorata grožđa od kojih su chasselas doré (bijela) i chasselas rouge (crvena) najrasprostranjenije. Kod nas se te sorte nazivaju plemenke (rjeđe gutedel i chasselas), a u susjednoj Sloveniji žlahtnine. Velike slatke sočne bobice te sorte (prema kojoj se odbrojavaju faze zrenja) ili se vinificiraju ili nude tržištu kao zobatice. Kod nas se pretežito uzgaja bijela i crvena plemenka, a manje praskava i peršinasta. Prema istraživanjima vinogradarskih stručnjaka (ampelografa) pred oko pet tisuća godina plemenke su se uzgajale u Egiptu, a danas je njihov uzgoj najintenzivniji u Rumunjskoj i Mađarskoj, a manje u Francuskoj i Švicarskoj, te Austriji, Njemačkoj i drugim srednjeeuropskim državama. Procjenjuje se da pod Vina plemenke su lagana (što podrazumijeva niži sadržaj alkohola i ekstrakta), ugodne sortne arome i pitka, pa stoga i bolja dok su još mlada. U Švicarskoj i nekim drugim zemljama ta vina nose ime „fendant“, što na francuskom znači razmetljiv i hvalisav.
Izvor: http://vinopedia.hr
