Svakom pivu njegova čaša

Kako već jako dobro znamo – ugostitelji uopće ne paze koju će vam čašu dati uz koje pivo, pa ćete tako uz Ožujsko vrlo vjerojatno dobiti čašu Karlovačkog, i obrnuto. Ali, barem se možete tješiti da uz svijetlo pivo nećete dobiti čašu za stout ili weizen, jednostavno zato, što je pivska raznovrsnost kod nas nepoznata stvar.

No, u svijetu, koji poznate različite vrste i tipove piva uobičajeno je da svoju čašu ima ne samo svaka marka piva, nego se čaše prema tipovima piva potpuno razlikuju. Dakle, suprotno onom što mi mislimo na osnovu svoga pivskog iskustva. Naime, ne tako davno, pretežna, gotovo bismo rekli isključiva čaša koju smo u našim ugostiteljskim objektima dobivali za pivo je takozvana bačvasta dvodecovka, zapravo namijenjena gemištima, a tek kasnije su došli krigli i prave pivske čaše, kakve su danas standard.

Čaše za pivo mogu biti pehari, pokali, takozvani tulipani, sztupci, švenkeri (trbušasta čaša koja se prema vrhu sužava, kaleži (stožaste čaše), visoke čaše, šalice (berlinske pivske čaše) i krigli, odnosno pivski vrčevi, dakle posude od debelog stakla, ili keramike, s uhom, a često i s poklopcem.

Profesor Vladimir Marić u svojoj knjizi Pivo – tekuća hrana donosi ovakvu specifikaciju pivskih čaša:

Šank-čaše su jednostavne, praktične čaše izrađene od prešanog stakla, sa zavijenim rubom. Velike su izdržljivosti, većinom debelih stjenki, otporne na pranje u stroju.

Vrč za pivo, pokal za pivo i pivski švenker, kad se koriste za topčeno pivo, imaju volumen od 0,3 i 0,5 litara.

Tulipan čaša koristi se većinom za pivo iz boce, a u kaležu se može posluživati i točeno i flaširano pivo, prije svega teške vrste, poput Bocka, Märzena, Portera i Stouta.

Šalica za pivo (Beriner Molle) je čaša za Berlinsko pšenično pivo.

Čaša s ručkom (Henkel pivski vrč ili Seidl – stara mjera) je tipična čaša za pivo na šanku od 0,3 i 0,5 litara.

Mjera (Maz) od jedne ili dvije litre upotrebljava se na šanku za točenje piva u posebnim prilikama (pivnica, pivski  vrt).

Poslužni pivski vrč je primjeren posluživanju piva u posebnim pivskim pokalima, koji je kod nas slabo poznat. Dvostrukim točenjem – prvo u vrč, pa onda u čaše – gubi se puno ugljičnog dioksida i hladne svježine, pa pivo postaje bljutavo.

Stolne su čaše kvalitetnije izvedbe, većinom od kristalnog stakla u standardnim oblicima. U njima se poslužuju piva iz boce u restoranima i hotelima.

Evo kako „sljubljivanje” piva i čaše vidi Wikipedija: Pije li se lager pivo, koje se pije brzo i ima manje alkohola, ono se toči u kruškoliku čašu bez visoke nožice. Kako se brzo pije, ono se ne stigne ugrijati. Nasuprot tome, posebna, sortna piva toče se u čaše tipa pehara, s dužom nožicom. Ona su, naime, jača, polako se pijuckaju jer sadrže veći postotak alkohola, a duža nožica pomaže da držimo čašu, a ne ugrijemo pivo.

Sada se čaše za pivo prave isključivo od stakla. Ranije se pivo pilo iz volujskih rogova, iz pehara od metala ili kamena, iz posuda koje su pravljene od drvenih daščica ili od drveta na neki drugi način, i najčešće od terakote. Krigli su, u prvo vrijeme, često imali poklopac, koji je štitio pivo od muha, koje su se rojile u pivnicama.

Ali, to nije sve. Frula, eksportna čaša, kelnska štanga ili šipka, pitcher, chalic, tumbler, tankard, goblet i – napokon – čizma, sve su to zapravo čaše za pivo. I zapremina im je nevjerojatno šarolika, pa tako kelnska šipka ima zapreminu od samo dva deca, a čćizma dvije litre i više. Bavarski maz (Maß) sadrži litru piva, a kod nas mu mnogi kažu krigl, što je vrlo neobično, s obzirom na to da je riječ krigl zapravo umanjenica njemačke riječi Krug, što znači vrč. Uobičajeno je da se izraz krigl upotrebljava za vrč od pola litre, pa Klaićev Rječnik stranih riječi navodi da je sinonim za krigl „politrenjak”. Politrenjak je i holba, iako se u mnogim krajevima tako naziva boca od sedam deci. Holba, naime, također dolazi iz njemačkog jezika, od riječi „halbe”, polovica, a odnosi se na pola pinte. No, tu je stvar prilično zamršena, jer pinta je zapravo osmina galona i iznosi točno 0,47 litara, dakle holba je otprilike cijela pinta, a ne njena polovica, ali stvar je još zamršenija, jer Krleža, na primjer  kaže da je pinta „vinska mjera od dvije holbe, to jest od dva polića, dakle od jedne litre.” Inače, maz (Maß) na njemačkom znači „mjera”, a u Bavarskoj je to vrč od jedne litre, a u Njemačkoj postoji i mjera od četiri deca, koja se zove – „pruska politra”.

Naravno, pivo se u slast može popiti i iz boce, i limenke, kao i iz plastične čaše, koja je tandard na sportskim i glazbenim priredbama, i na kraju nije bitno iz čega se pije, nego što je u čaši. Iako – zašto ne iskoristiti sve što vam stoji na raspolaganju, da bi vaš užitak u pivu bio veći, posebno ako je na adekvatnoj čaši logo piva koje pijete.

A za ilustraciju posvemašnje raskoši koja vlada u svijetu pivske „srče” evo primjera iz knjige Pivo za idiote Martyja Nachela i Stevea Ettlingera, pa iz knjige Beer Companion Stephena Snydera i napokon iz Great Beer Guidea Michaela Jacksona. Na početku je klasifikacija Vladimira Marića, uz koju ide ova legenda:

1. Veliki vrč od 1-2 litre

2. Vrč s ručkom – Seidl

3. Krigl

4. Pivski vrč

5. i 6. Kratka čaša za pivo

7. Pilsner čaša za pivo

8. Čaša za alt (staro) pivo

9. Poslužni pivski vrč

10. Pivski pokal

11. Tulipam čaša za pivo

12. Kalež za pivo

13. Visoka čaša za pšenično pivo

14. Pivski švenker i

15. Pivska šalica.

http://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_1235_1.jpghttp://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_1235_2.jpghttp://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_1235_3.jpg

http://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_1235_4.jpg

http://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_1235_5.jpg

Izvor: Pivnica
spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci