Šljiva

(lat. prunus domestica, prunus instititia) vrsta je voća koja raste na drvetu, ima okrugli ili ovalni plod. Plave, crvene ili žute je boje (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste boje s košticom u sredini.

Filogenetski promatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i bjelošljiva , badem, breskva, marelica, višnja , lovorvišnja , trešnja i džanarika koji kao plod imaju košticu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje dijeli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Svijeta), Prunocerasus (šljive Novog Svijeta) i Armeniaca (marelice).

Podrod Prunus se od ostalih podrodova razlikuje po tome što ima usamljene terminalne i lateralne pupoljke, kao i glatku košticu. Ovakvo čisto morfološko razlikovanje podrodova ima praktični značaj, ali se u novijim filogenetskim istraživanjima pokazala mala taksonomska vrijednost takvih karaktera u rodu Prunus.

Crvenolisna šljiva (Prunus cerasifera), ponekad i mirobalana, poznata i pod imenom okruglica ranka ili ringlo, okruglica, trnošljiva je stablo iz roda Prunus potporodice Prunoideae čiji plod predstavlja voće. Plodovi se jedu svježi, i od njih se pravi pekmez i rakija. Plod joj je koštunica, duga 1-3 cm. Može biti okruglasta ili eliptična. Žuta je, crvena ili do gotovo crna. Plod je zreo počev od juna. Može se naći u divljini, ali postoji i domaća sorta.

Izvor: Wikipedia

Sočna i mirisna, ukusno slatka, šljiva se jede prirodna, kao pekmez ili u kolačima. Ipak, treba je uživati umjereno, zbog sorbitola i difenil-izatina, dviju supstanci, koje su poznate po svojim laksativnim djelovanjima… O bilo kojoj vrsti da se radi, šljiva je niskokalorično voće. Valja je jesti najviše zbog njenih nutritivnih svojstava: vitamina C (5 do 8 mg na 100 g, ovisno o kojoj se vrsti radi), magnezija, željeza i kalcija, a naročito je treba uzimati zbog velike količine kalija (240 mg na 100g). Šljiva nam daje i vlakna u značajnim količinama (2 g na 100 g). Ali, u slučaju unakrsne alergije, treba je svakako izbjegavati. To se posebno događa u kombinaciji s aspirinom, jer ona u sebi sadržava salicilnu kiselinu. Postoji više od 2 000 vrsta šljiva raznih boja (crne, crvene, blijedo-ljubičaste, žute). Postotak antioksidansa u njima varira ovisno o vrsti i mjestu uzgoja. To voće konzumira se svježe ili suho (takozvane suhe šljive) ili čak kao sok od suhih šljiva. Suhe šljive poznate su po svom laksativnom djelovanju, sadrže također antioksidanse i gomilu vitamina i minerala.

Protiv kolesterola i za čvrste kosti

Rezultati znanstvenih istraživanja, pokazuju da je konzumacija dvanaest šljiva dnevno kroz osam tjedana smanjila kolesterol – LDL («zločesti» kolesterol) kod osoba koje su već imale hiperkolesterolemiju. S istim ciljem su se radila ispitivanja za sveukupni kolesterol, ali nije se došlo do nekih značajnijih rezultata. Tek će nove studije na životinjama i ljudima omogućiti da se bolje utvrde sastojci koji se nalaze u svježoj i suhoj šljivi, a koji bi mogli imati učinkovito djelovanje na smanjenje kolesterola u krvi.

Jedna nedavna studija provedena na životinjama, pokazala je da konzumacija suhih šljiva povećava antioksidacijski kapacitet organizma i smanjuje neke faktore rizika raka debelog crijeva. Pokazalo se da su ekstrakti šljiva pomogli da se smanji razvijanje i inhibira proliferacija raznih kanceroznih stanica in vitro.

Neke studije su pokazale da se konzumacijom suhih šljiva prevenira smanjenje gustoće kostiju (koja je između ostalog uzrokovana i zbog manjka hormona) kod životinja. Konzumacija suhih šljiva mogla bi također imati učinkovito djelovanje i na zdravlje kostiju kod žena u menopauzi. S tim u vezi, jedna je studija pokazala da je svakodnevno uzimanje 100 g suhih šljiva (što je po prilici 12 suhih šljiva) kroz tri mjeseca znatno povećalo markere u krvi koji pokazuju povećanje gustoće kostiju.

Crijeva će vam biti zahvalna

Laksativni učinak suhih šljiva kao i soka od suhih šljiva vrlo je dobro poznat. Taj učinak pripisuje se između ostalog i jednoj supstanci koju sadržava suha šljiva, a to je dihidroksi-fenil izatin, koji stimulira peristaltiku crijeva. Osim toga, sorbitol (vrsta šećera) kao i neki sastojci fenola suhe šljive pripomažu tom laksativnom učinku. Konačno, kao i sva druga suha voća, tako i suhe šljive sadrže biljna vlakna koja se mogu pokazati vrlo učinkovitima u tretmanu konstipacije. Tako porcija od 25 g suhih šljiva (a to su otprilike 3 šljive), daje 5% od sveukupnog dnevnog unosa vlakana koji je za muškarce od 19 do 50 godina 25%, a za žene iste dobne skupine 7%.

Najvažnije hranjive tvari u šljivi su: željezo, vitamin B6, magnezij, kalij, mangan, bakar, vitamin B2, vitamin B3 i vitamin K.

Izvor: Agroburza

Prethodni članakRogač
Sljedeći članakTamariljo

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci