Podregija Sjeverna Dalmacija s oko 3600 ha pod vinogradima ima 8 vinogorja smještenih pretežito na prostoru Bukovice i Ravnih kotara, a tek manjim dijelom i na obalno-otočkom području.
To su Zadar-Biograd s oko 240 ha, Benkovac-Stankovci 980 ha, Promina 300 ha, Pirovac-Skradin 800 ha, Knin 180 ha, Drniš 350 ha, Šibenik 400 ha i Primošten 320 ha.Bez obzira na ujednačenost ekoloških uvjeta najvećeg dijela ove podregije i veliku proizvodnju stolnih bijelih (iz grožđa trbljan i dr. kultivara) i crnih vina (plavina i druge autohtone sorte) ona se je na tržištu pročula po vinima autohtonih sorata s posebnih položaja kao što su primoštenski babić crni i oklajski debit (odnosno oklajska žutina). Novi vinogradi na položaju Kurlat, kraj Benkovca, promijenit će vinogradarsku sliku ovog područja. Naime, uvođenje (introdukcija) novih crnih (grenaš (grenache) crni, carignan, syrah), odnosno bijelih sorata (ugni blanc i dr.) već je dalo određene učinke koji će u skoroj budućnosti još više poboljšati raznovrsnost ponude vina toga kraja.
Proizvodnja stolnog grožđa što je 1987.-1990. godine bila procijenjena na 42.000 dt/godinu, trebala je promijeniti karakter dotadašnje vinogradarske proizvodnje. Iako su postignuti rezultati najavljivali daljnja kretanja u tom pravcu, agresijom na RH ta su kretanja zaustavljena i, kako izgleda, odgođena za dulje vrijeme.
Najveći centri preradbe i doradbe vina u ovoj podregiji nalaze se u Zadru, Benkovcu i Šibeniku.
Plavina (plavka, plajka, brajda, brajdica), je vinska sorta crnoga grožđa udomaćena u vinogorjima Dalmacije, ali je samo u vinogorjima njenih podregija Sjeverna Dalmacija i Srednja i južna Dalmacija, te u podregiji Hrvatsko primorje uvrštena među preporučene. U popisu vina s oznakom k. z. p. samo su dva i to oba iz šibenskog vinogorja i iz kategorije stolno (s 11 do 12 % vol. alkohola i 5 do 6 g/l ukupne kiselosti), što rječito govori da se njeno grožđe pretežito koristi u proizvodnji ostalih crnih vina (stolnih i kvalitetnih) koja nastaju iz mješavine sorata.
Babić crni je autohtona dalmatinska crna vinska sorta, uzgoj koje se temeljem Pravilnika o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze (NN 159/04.) preporuča i predviđa (za proizvodnju vina s k.z.p.) u podregijama Sjeverne Dalmacije i Hrvatsko primorje. Dva tipa ove sorte, babić veliki i babić mali razlikuju se po veličini grozda, (po čemu su i dobili imena), i po kakvoći. Babić mali ima veću sposobnost nakupljanja šećera (za oko 2 %) a na izrazitim vinogradarskim položajima kakve su primoštenske terade, taj sadržaj može doseći i do 23 %. Alkohol u vinu babića, dakle, varira, obično od 11,5 do 13 % vol. Vino babić je modrocrvene boje, puno i pitko, s izraženom originalnošću. Na tržištu se pojavljuje u dvjema kvalitetnim kategorijama; kao vrhunsko vino (Primoštenski babić s najboljih položaja vinogorja Primošten kakve su primoštenske terase, tzv. terade) i kao kvalitetno vino (babić s ostalih krševitih položaja vinogorja Šibenik i Primošten). Grožđe babića proizvedeno u drugim vinogorjima, gdje je taj uzgoj privremeno dopušten, pridonosi kakvoći crnih vina s kojima se sljubljuje.
Debit uz velik broj različitih imena (poput banjac, bilana, bilina, bljušt, busolić, čarapa, palaruša, ribola, ribona itd.) kod potrošača poznatije ime za sortu bijelog grožđa pagadebit i puljižanac. Prema pravilniku o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze, svrstana je među preporučene kultivare u svim dalmatinskim podregijama (Sjeverna Dalmacija, Dalmatinska zagora, Srednja i južna Dalmacija).
U Dalmaciju (prema S. Buliću) ovaj je kultivar stigao iz Italije (Apulija, tal. Puglia, otkuda i ime puljižanac), ali ni tamo nije autohton, već najvjerojatnije donijet iz Turske, na što upućuju nazivi uva turca, uva di Smirne i dr. Dugi piramidalni grozdovi s bobicama različite veličine i jajasta oblika, ali i po koji okrugao, koriste se i kao zobatica. Vina proizvedena pretežito iz sorte debit (kao što su zaštićena kvalitetna suha bijela vina debit iz šibenskog i iz drniškog vinogorja, odnosno iz grožđa s više vinogorja podregije Sjeverna Dalmacija) u pravilu su slamnato do zlatnožute boje, rjeđe i zelenkasto-žuta ako se neposredno nakon muljanja odvoji tekuća faza, srednje alkoholne jakosti i karakterističnog okusa i mirisa koji se naročito cijeni u kraju gdje se ova vina i proizvode.
Grenaš (grenache) crni je vinska sorta grožđa podrijetlom iz Španjolske (gdje je zovu garnacha). Rasprostranjena je i u susjednoj (južnoj) Francuskoj te u Sjevernoj Africi od Tunisa do Maroka. Primjerena rodnost (od oko 100 hl/ha) i visok sadržaj šećera u grožđu (oko 22%) iz kojeg se dobiva vrlo jako, obojeno, puno i skladno crno vino, potakli su vinogradare na sadnju ovog kultivara i u drugim vinorodnim krajevima (Kalifornija, Krim i sl.), pa je tako uveden i k nama, prvo u Ravne Kotare, gdje je dao odlične rezultate. Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) ovaj je kultivar uvršten u podregije Sjeverna Dalmacija i Dalmatinska zagora. Vina grenaša sljubljuju se s vinima cinsaulta i carignana, te kao kvalitetna stavljaju u promet. S obzirom na to da je u naša vinogorja grenaš crni tek nedavno stigao i da se ponegdje u literaturi pogrešno spominje i pod nazivom alicante (a pravilno je garnacha d’Alicante), potrebno je naglasiti da ova sorta nema nikakve veze sa sortom alicante, odnosno alicante bouschetom.
Carignan (čit. karinjan), sorta crnoga grožđa, vrlo raširena u svijetu (prema nekim statistikama zauzima treće mjesto iza airen-a i grenache-a, a ispred merlota i ugni blanc-a) i u Francuskoj, Španjolskoj i Sjevernoj Africi, a u naša vinogorja stigla je tek u novije doba (okolica Zadra i Benkovca). To je vjerojatno razlogom što se ovaj kultivar u podregiji Sjeverna Dalmacija, i poglavito u vinogorju Benkovac-Stankovci uvrštava među preporučene. Redovite je i dobre rodnosti. Osjetljiva je na pepelnicu, a otporna na druge gljivične bolesti. Vino c. je dobro obojeno (čemu pridonosi i oko 7 g/l ukupne kiselosti), pa, osim što se može trošiti u čistom stanju (ili u kombinaciji s cinsaultom i alicante bouschetom, kakav je primjerice benkovački karinjan), još više služi sljubljivanju s vinima kojima ova svojstva nedostaju. Dio grožđa c. (zajedno s već spomenutima cinsaultom i s grenacheom preradi se u vinariji u Benkovcu tehnološkim postupkom za preradbu bijelih vina, pa se tako dobije kvalitetno suho ružičasto vino (rosé) skladna okusa i ugodne arome, koje je uz to, zbog niskog sadržaja alkohola i ugodne kiselosti pitko i osvježavajuće.
Syrah (shiraz) crna vinska sorta grožđa koja je kod nas uvedena iz Francuske, u prvom redu zbog dobre rodnosti, ali i zbog kvalitete vina koja se dobiju preradbom njena grožđa (jaka obojenost, ugodna aroma, visok sadržaj ekstrakta), zbog čega se koristi za sljubljivanje s vinima kojima ova svojstva nedostaju. |Pravilnikom o Nacionalnoj listi priznatih kultivara v.l. u RH, s. je svrstan među preporučene u podregijama Istra, Hrvatsko primorje, Sjeverna Dalmacija i Dalmatinska zagora (u regiji Primorska Hrvatska), te u podregiji Slavonija (regija Kontinentalna Hrvatska) Najviše se uzgaja u vinogorjima Benkovac i Zadar-Biograd (lokacija Nadin), uz grenache, carignan, ugni blanc, cinsault i neke dr., otkuda se, polako, širi i po ostalim vinogorjima.
Ugni blanc fr. naziv za tal. bijelu vinsku sortu trebbiano toscano, koju neki zbog mnogih sličnosti, poglavito u pogledu rodnosti i kakvoće mošta i vina, poistovjećuju s kultivarom trbljan bijeli, rasprostranjenom kod nas. Visoka rodnost, dobra otpornost na bolesti te bogatstvo (mošta i vina) ukupnim kiselinama, pomažu širenju ove sorte iz koje se proizvode ponajvećma stolna, srednje alkoholna, kiselkasta vina. U Francuskoj se iz vina ove sorte (destilacijom i odležavanjem u drvenim bačvama) proizvodi čuveni cognac.
IZVOR:
