Podregija Dalmatinska zagora, s oko 2000 ha pod vinogradima, podijeljena je u 3 vinogorja među kojima je Sinj-Vrlika s oko 120 ha najmanje. U vinogorju Imotski zasađeno je oko 700, a u vinogorju Vrgorac oko 1200 ha vinograda.
Uz tradicionalni sortiment ove podregije (ninčušu, pagadebit (odnosno debit), plavinu, trnjak i dr.) koji se pretežito prerađuju i troše u domaćinstvima (poput na području Sinja poznate svijetle hrvaštine) najzastupljenija je kujundžuša iz koje se, naročito u vinariji Imotski, proizvodi istoimeno lagano i pitko vino.
Ninčuša jedna od mnogih autohtonih dalmatinskih rodnih vinskih sorata crnoga grožđa, čiji se uzgoj Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) preporuča u podregijama Dalmatinska zagora i Srednja i južna Dalmacija. Za sada se ne prerađuje za tržište odvojeno.
Pagadebit sorta bijelog grožđa što se naziva još i debit, pagadebit, puljižanac, bjelina, puljac i s još petnaestak imena. Ampelograf Bulić Stjepan zaključuje da je taj kultivar k nama donesen iz Apulije, (Puglia)- Italija.
Trnjak (istoznačnica rudežuša) nedovoljno ispitana sorta crnoga grožđa koja se uvrštava (Pravilnikom 159/04.) među preporučene, a uzgaja u vinogorju Imotski (prema literaturnim podacima nekad više i u vinogorjima Split-Omiš-Makarska, Neretva i Vrgorac) iz kojega se proizvodi istoimeno vino, jačine od 12 do 13%vol. alk. i s uk. kis. od 5,5 do 6,0 g/l. Vino t. proizvodilo se je i u vinogorju Imotski, odkuda i podaci da je to puno i pitko vino s izraženom sortnom aromom, iako je u njemu bilo i oko 10% plavine i tek 1 do 2% blatine.
Kujundžuša (još i kojunđuša, tvrdac, tvrdorijez, žutac i ruderuša bijela) je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja. Uz dobru i redovitu rodnost, odlikuje ju nježan i neutralan miris njena vina, koje se javlja na tržištu kao kvalitetno sortno s vinogorja Imotski (iako je Pravilnikom o Nacionalnoj listi kultivara NN 159/04.) svrstana među preporučene za cijelu podregiju Dalmatinska zagora.
IZVOR:
