Čajem zovemo pripravak koji dobijemo namakanjem biljaka u vodi.
Čaj pripremamo (osim ako na uputama nije drugačije naznačeno) tako što prethodno zavrijemo vodu, te njom prelijemo sušeno bilje (jednu žlicu bilja na dva do tri dcl vode) ili vrelom vodom prelijemo filtar vrećicu s biljem. Šalica ili druga posuda se poklopi i pusti da odstoji 5 do 10 minuta. Potom se procijedi.
Čajeve je najbolje piti nezaslađene, ali mogu se zasladiti medom ili šećerom.
Ako se priprema veća količina čaja, čaj se procijedi i čuva u termos boci, kako bi se izbjeglo ponovno zagrijavanje, ali najbolje ga je piti uvijek svježe pripremljenog.
Kako biste optimalizirali korist koju vam čaj donosi trebali biste piti do 4 šalice čaja dnevno.
Kao voće i povrće čaj je prirodni izvor flavona koji pokreću antioksidante u tijelu. Vrsta čaja koju pijete u tom smislu gotovo je nevažna. Npr. Crni i zeleni čaj, potpuno različiti, imaju sličnu količinu antioksidanata.
Također, svaki čaj vraća vodu u tijelo, te ga se može uračunati u 2 litre nužne tekućine (za razliku od nekih drugih napitaka).
Čaj koji se pije duže vrijeme ili preventivno trebao bi biti blaži, pola žlice sušenog bilja na pola litre vode, a za brzo djelovanje priprema se jači čaj, jedna čajna žličica na 1 dl vode.
Za vanjsku uporabu priprema se čaj nešto jače koncentracije, iako se kod kupke koriste zbog velike količine vode i dosta blaži pripravci.
IZVOR: http://www.covermagazin.com
Sunčani čaj, sastojci: crni ili zeleni čaj u vrećicama , voda
- U staklenku stavite vrećice čaja i šećera
- Dolijte vode
- Zatvorite staklenku
- Dobro protresite
- Stavite staklenku na sunčano mjesto (staklenku mičemo tako da uvijek bude na suncu)
- Čekajte nekoliko sati (3-4) i potom još protresite.
- Staviti staklenku u frižider da se ohladi prije nego što ga pijete.
- Ponovo protresti prije upotrebe.
- Poslužite u čašu
- Dodajte leda po potrebi
Koristite malo veću staklenku kako bi ste mogli protresti čaj i omogućiti ravnomjernu distribuciju sastojaka.
Najbolje popiti unutar tri dana od pripremanja.
Jedno upozorenje:
Temperature na kojima se priprema čaj su pogodne za razvoj bakterije, ali ljudi koji to piju tvrde da je sasvim sigurno, pa tko hoće neka proba.
Pripremanje čaja u frižideru
Sastojci su isti a i priprema. Samo što umjesto na sunce ostavite čaj u frižideru 12-24 sata.
Zavarka
Zavarka se obično priprema u čajniku od keramike ili stakla. U oba slučaja, unutrašnjost čajnika mora biti vruća u trenutku stavljanja listića čaja. Obično se to postiže parenjem unutrašnjosti čajnika ili ulijevanjem vruće vode u čajnik i izlijevanjem. Rusi se ne slažu oko toga jeli čajnik mora biti suh ili mokar iznutra.
Kad stavite listiće u čajnik, zatvorite ga i pustite da se zagriju puste aromu. Važno je držati čajnik zatvoren kako se ta aroma ne bi izgubila. Nakon 5-10 sekundi, u čajnik se izlije kipuća voda preko listića te se čajnik ponovo zatvori (1 šalica za 5 žličica čaja). Kad svi listići potonu zavarka je spremna. Preporučljivo je držati čajnik topao tak oda se prekrije nekom tkaninom ili ispletenim prekrivačem . Zagrijavanje čajnika parom je dopušteno ali zavarka ne smije prokuhati.
Sad možete napraviti svoju prvu šalicu čaja. Ulijte malo zavarke u šalicu i razrijedite ju kipućom vodom iz samovara. Omjer je približno 10:1 (10 dijelova vode za jedan dio zavarke)
Ako jednom i pokušate ovo napraviti, jedno malo upozorenje. Nikad ne pijte zavarku nerazrijeđenu. Ima jaki narkotički učinak. Ubrzava bilo te može uzrokovati i srčani udar, uzrokuje halucinacije i nemir. Ovaj učinak su iskorištavali zatvorenici Ruskih zatvora kao zamjenu za drogu.
Samovar
Samovar je grijana metalna posuda tradicionalno korištena za grijanje vode za čaj. Koristi se u Rusiji kao i drugim slavenskim zemljama te Iranu i Turskoj. Porijeklom je iz srednje Azije iako je porijeklo još predmetom mnogih rasprava.
Samovari dolaze u raznim oblicima. U obliku urne, bačve, cilindra i sfernog oblika. Mogu biti grijani ugljenom ili drvenim ugljenom, noviji samovari koriste struju i griju vodu na slični način kao i električni bojler.
Tradicionalni samovar se sastoji od velike metalne posude sa slavinom blizu dna i metalne cijevi koja ide vertikalno kroz sredinu. Cijev je napunjena krutim gorivom za zagrijavanje vode u posudi oko cijevi. Mali otvor za dim je stavljen na vrh da bi se osigurao protok zraka.
Kad se vatra ugasi, čajnik se postavlja na vrh kako bi ostao zagrijan toplim zrakom. Čajnik se koristi pripremu zavarke jakog koncentrata čaja. Čaj se servira razrjeđivanjem tog koncentrata sa kipućom vodom iz glavne posude samovara. Obično se koristi 10 udjela vode na 1 udio čaja.
Nekoć je u svakodnevnoj uporabi samovar bio ekonomičan izvor tople vode. Kao gorivo koristili su se razni sporo gorući predmeti kao drveni ugljen ili suhi češeri. Kad nije u uporabi, vatra u cijevi samovara je samo tinjala. Kad je bilo potrebno, vatra se brzo mogla zapaliti uz pomoć mjeha.
Samovar je bio važan dio Ruskog kućanstva. Veličine i oblici su varirali od 400 litrenih samovara do samovara od 1 litre, cilindričnih i sfernih oblika, obični željezni, brončani te pozlaćeni.
Samovari na drveni ugljen
Samovar se sastoji od četveronožnog četvrtastog postolja, time se sprječava da samovar svojom toplinom ošteti namještaj. Iznad postolja nalazi se “vrat”. Vrat se širi prema vrhu, gdje se nalazi komora za ventilaciju. Ova komora ima male rupice za dovod zraka kako bi se podržavalo gorenje.
Iznad toga je posuda sa vodom. Unutar nje se nalazi debela cijev koja je komora za izgaranje. Dno te cijevi je odvojeno od komore za ventilaciju rešetkama kako gorivo ne bi palo u nju.
Pri dnu posude je mala slavina koja izlazi iz posude. Sastoji se od tri dijela: male dekoracije na spoju sa posudom koja doprinosi krutosti kod postavljanja, slavine i običnog ventila sa ručicom.
Poklopac posude ima dvije drške za zaštitu ruku od vrućine. Na poklopcu se također nalaze i male rupice za paru, kako samovar ne bi eksplodirao zbog pritiska i kako bi se grijao čajnik.
Cijela konstrukcija završava sa krunolikim udubljenjem za čaj. Često je taj dio ukrašen.
Na kraju, samovari na drveni ugljen dolaze sa sva dodatka: poklopcem i dimnjakom. Oba dodatka se stavljaju na otvoreni kraj cijevi ali ne u isto vrijeme.
Električni samovar
Najvažnija razlika između samovara na drveni ugljen i električnog samovara je u izgledu u svrsi šireg dijela vrata. Umjesto rupica za ventilaciju nalazi se velika električna utičnica. Umjesto komore za ventilaciju nalazi se električni sklop.
Najuočljivija razlika je to što je uklonjena karakteristična cijevi, umjesto toga imamo veliki spiralni električni grijač.
Posljednja važna razlika je položaj rupica za paru. Zbog uklonjene cijevi, rupice se nalaze na pogodnijem mjestu u sredini.
Neki samovari imaju specijalni plutajući uređaj blizu grijača koji gasi samovar ako grijač u potpunosti nije pod vodom. Ovaj dizajn je rjeđe u uporabi jer stvara dodatni pokretni dio koji bi mogao biti sklon kvarovima. Jedini pokretni dio samovara je ventil slavine.
Korištenje samovara
Samovari na drveni ugljen se danas koriste striktno na otvorenom. Prva stvar koja se mora napraviti je temeljito očistiti samovar te ga napuniti vodom. Dobro održavani samovar je znak gostoprimstva i dobrih manira domaćina. Samovar se postavlja na pladanj koji sprječava da pepeo koji izlazi iz rupica za ventilaciju ošteti stol te da zadrži vodu koja bi mogla iscuriti.
Nakon toga dodaje se gorivo – ugljen ili češeri koji čaju daju aromu smole.
Bez obzira koje se gorivo koristi ono se mora zapaliti. Tradicionalni načine je koristiti komadiće brezine kore. U vrijeme Sovjetskog Saveza popularna šala je bila da su novine komunističke partije “Pravda” izvrsne za potpalu. Papir je dobar, a kao alternativa može se koristiti ugljen koji je već zapaljen u ognjištu i prenesen kliještima.
Čim se potpala zapali mora se puhati kroz gornji otvor na cijevi kako bi pospješili gorenje. Na kraju se na vrh cijevi postavlja dimnjak i čeka da voda zakipi. Ako je vatra jaka 4 litre vode zakipi za otprilike 20 minuta. Za smanjivanje vatre na vrh cijevi se umjesto dimnjaka stavlja poklopac.
Električni samovar se može koristiti u kući. Rukovanje je puno lakše pošto je jedino potrebno za zagrijavanje da samovar uključimo u struju. Grijač uvijek u potpunosti mora biti pod vodom.
