Durijan

Nadaleko poznat i cijenjen u jugoistočnoj Aziji kao “kralj voća”, durian je prepoznatljiv po svojoj veličini, jedinstvenog mirisa, i bodljama prekrivena mahuna. Plod može narasti i kao veći od 30 cm  dužine i 15 cm u promjeru, a  obično je težak 1 do 2 kilograma. Njegov oblik varira od duguljastog do okruglog, boja ljuske zelena do smeđe, a meso blijedo žute do crvene, ovisno o vrsti.

Jestivo tijelo ispušta karakterističan miris, snažan i prodoran čak i kada je ljuska je netaknuta. Neki ljudi smatraju durian kao mirisno, drugi taj miris smatraju neodoljivim pa i smradom. Miris izaziva reakcije od dubokog štovanja do gađenja, te je opisan različito: miris badema, truli luk, terpentin ukrašen mirisom smrdljivih čarapa. Miris je doveo do izgona ploda iz pojedinih hotela i javnog prijevoza u jugoistočnoj Aziji.

Durian, porijeklom s Bruneja, Indonezije i Malezije, poznat je u zapadnom svijetu oko 600 godina. Britanski prirodoslovac 19. stoljeća, Alfred Russel Wallace slavno je opisao okus duriana kao “bogatu kremu s okusom badema”. Meso ploda može se konzumirati u raznim fazama zrelosti, te se koristi za okus raznih slanih i slatkih jela u jugoistočno azijskim kuhinjama. Sjeme se također može jesti kad je kuhano.

Postoji 30 prepoznatih vrsta Duria, najmanje je ih devet od kojih su plodovi jestivi. Durio zibethinus je jedina vrsta na raspolaganju na međunarodnom tržištu, druge se vrste prodaju u svojim lokalnim područjima. Postoje stotine durian sorti; mnogi potrošači izražavaju prednosti za određene sorte, koja će postići veće cijene na tržištu.

Izvor: Wikipedia

Preveo: Bojan Hohnjec

Prethodni članak
Sljedeći članak

Pratite obavijesti o sljedećem održavanju PLAVOG CEKERA

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci