Dobričić, Marašćina i Duh – vinska ekipa Vicka Burice sa Šolte koju morate upoznati!

Vinar Vicko Burica iz Grohota sa Šolte prije desetak godina preuzeo je obiteljski posao vinarije. Malo po malo, strpljivo i pametno gradi svoju vinsku priču koju su već prepoznali mnogi otočani, turisti, ali i restorani u kojima se poslužuju njegova vina. Ima ukupno 4 300 trsova dobričića, maraštine i merlota te stvara jedna od najboljih vina na otoku! Osim što ga velika ljubav veže uz naslijeđene vinograde, strastveni je zaljubljenik u more, jedrenje, ronjenje, ali i skijanje!

Vicko Burica naslijedio je vinograde od djeda i oca koji su se cijeli život bavili proizvodnjom vina. Naravno da je i sam Vicko oduvijek pomagao oko poslova u vinogradu, a kasnije i same proizvodnje vina. Pred samo desetak godina, nakon smrti oca, preuzima vođenje male vinarije. Kroz razgovor stekli smo dojam da je od samih početaka znao koji mu je cilj i imao jasnu viziju svog poslovanja, a tako je i danas. Dobivena sredstva od potpora uložio je ciljano u kupovanje kvalitetne potrebne opreme.

Vicko Burica

Slušate li njegovu priču jasno vam je da je to čovjek koji je zaljubljen u svoj posao, otok, vinograde i vina. Bilo da je riječ o njegovom dobričiću, kupaži znakovitog naziva “Duh”, ali i domaćoj rakiji Šoltanka s koromačem, svima je zajedničko da su produkt njegovog znanja i promišljanja koja isključivo teže stvaranju vrhunskih vina.

Pogledajte i kratki film o Vicku Burici:

Tri vinograda i 4 300 loza – i jedan čovjek

Za sada Vicko Burica ima tri vinograda, od toga su dva u šoltanskom polju i jedan prema mjestu Nečujam, koji je blago okrenut prema jugu. Iako je ta pozicija za vinovu lozu bolja, zbog velikih suša posljednjih godina “izvlače” ga vinogradi u polju. Ima 4 300 loza dobričića, maraštine i merlota, a kroz 2 – 3 godine očekuje oko 5 000 boca. O kvaliteti vina dovoljno govori podatak da na tržište plasira svu količinu proizvedenog vina.

Šoltansko polje i vinogradi dobričića Vicka Burice.

Vicko Burica je uz obitelji Kaštelanac, Balić i Purtić jedan od začetnika revitalizacije dobričića na otoku.

“Dobričić je naša autohtona sorta. Kad sam naslijedio vinograde i posao, želja mi je bila kao i drugim kolegama vinarima s otoka da zaživimo dobričića najbolje što znamo i možemo. Danas već vjerujem da smo u tome uspjeli, a možemo još i više. Kad se dobričić preradi on je težak, pun je tanina, no kad dovoljno odleži, kad se formira i zaokruži, elegantniji je od svih drugih, i od plavaca, crljenaka i babića”, smatra Burica te dodaje kako njegova vina odležavaju od 3 godine pa nadalje.

Pogled na vinograd u šoltanskom polju.
Uz vinograd – masline.

No Vicko Burica uz obiteljske obaveze i stalan posao na otoku, u vinogradu i vinariji sve radi sam. Pitali smo kako sve to stiže? Teško, no kad imate ljubav, volju i želju sve se može. Naravno, potpora su mu obitelji i prijatelji. Berba uvijek uključuje društvo i zabavu, tako je i vinogradima Vicka Burice kad se okupi radno društvo i posao se lakše i brže obavi.

Burica uspješno plasira vina u nekoliko restorana s kojima ima odličnu suradnju. “S obzirom na količinu vina koju imam, ne nudim sve u restorane. Imam pet – šest restorana s kojima surađujem i to mi je za sada dovoljno. Interes gostiju je velik. Već pri kraju ljeta pojavljuje se potražnja za novim količinama kojih nažalost sada još nemam. Odlično je da se sve količine prodaju. To znači da je vino dobro i prihvaćeno. No žalosno je da neki restorani ne nude domaće vino. Dobar postotak gostiju isključivo želi kušati domaće, izvorno šoltansko vino, a ne može. To je šteta. Logično bi bilo da se na otoku nude domaća vina”, zaključuje Burica. U tom dijelu se i mi u potpunosti slažemo.

 

Birokracija koja koči napredak

Velik broj vinara želio bi ulagati u nove nasade, no pri kupnji zemlje pojavljuju se brojni problemi. Burica smatra kako bi se ti problemi trebali puno brže rješavati kako bi se ljudima omogućilo da rade. “Imamo znanje oko vina, uvjete za sadnju loze i volju za rad, ali i velike probleme oko kupovine zemlje. Ne možemo ići naprijed. U tom dijelu bi se stvari trebale puno brže rješavati”, ističe Vicko Burica.

Na naše pitanje je li zadruge tu nešto mogu učiniti, Burica kaže kako nažalost od njih nema prevelike koristi. “Naime, Zakon o zadrugama koji je 2012. godine mijenjan, umjesto da je bolji je lošiji. Zadruge ulaze u sustav PDV-a, tu su razne članarine i sl. Nemaju nikakvu snagu koja bi mogla utjecati na rješavanje takvih problema. Zadruga bi u praksi trebala biti jaka i zalagati se za svog čovjeka, no kod nas je situacija potpuno drugačija. Opstale su samo one zadruge koje su se proširile u smislu neke trgovine ili imaju uljaru, kao npr. naša šoltanska”, kaže nam Burica.

Vlasništvo zemlje na otoku velik je problem. Šoltansko polje većim je dijelom nažalost neobrađeno.

Nove ideje i ulaganja

Vinar Burica u planu ima dodatnu kupovinu inox bačvi, uređenje vinarije i podruma, terase, nove etikete…Za sada poslovi idu više nego dobro i s time je zadovoljan. Slobodno možemo reći da je ono najvažnije postigao, a to je da su mu vina jedna od najboljih na otoku. Za ovu godinu u planu mu je i jedna manja količina rosea, ali i još neke ideje koje nećemo otkriti….

Uz sav trud i znanje, podršku obitelji i prijatelja, uz viziju vinarije koja se razvija polako gradeći jedinstveni identitet, sasvim je sigurno kako će vinar Vicko Burica u budućnosti prezentirati još puno lijepih vinskih iznenađenja!

Vicko Burica i uživanje na planinarskom vrhu Le Pic Blanc na skijalištu Alpe d’Huez – uz Dobričića!

Vjerujemo kako smo Vam već do sada u našim serijalima o Šolti približili ovaj divan otok i da ste već na putu prema Jadranu.. 😉

Vinar Vicko Burica ispričat će Vam svoju priču, ali i mnoge druge koje sami morate čuti…

Uz savršena vina u toplom prijateljskom ozračju domaćina koji će vas ugostiti kao da ste stari znalci, Šoltu ćete zavoljeti još i više!

Tekst / foto: Tonka Hohnjec /Gric Gric

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci