O vinima

SLAVONIJA I SREDIŠNJA HRVATSKA – Vina središnje Hrvatske i Slavonije ponovno se traže, kupuju i piju

Nakon dugog vremena bezrazložno podcjenjivana vina kontinentalne Hrvatske konačno su opet na cijeni. I to iz svih vinogorja, od Baranje i Iloka, preko Kutjeva i Daruvara do Plešivice, Međimurja i Zagorja. Najvažniji razlog omalovažavanja prvenstveno je bila uvjerljivo vodeća sorta cijelog kontinenta – graševina. Njen profani imidž narodskog vina nije bio po volji novoj generaciji pokondirenih vinoljubaca koji su apsolutno favorizirali internacionalne sorte zvučnijih imena. Na svu sreću, ta je moda prošla. No, nije imidž graševine bio jedini krivac za pogrešnu percepciju. Svaka je od regija imala neku od svojih hipoteka iz prošlosti.

Krenimo redom. Međimurje.

Glavno tržište tih vinara još uvijek su njihove lokalne krčme i restorani, a kada i dođu do Zagreba, to je najčešče rinfuza. No, Međimurje je idealno za uzgoj aromatičnih sorti. Sauvignoni uvijek imaju najljepše arome. Muškati su također atraktivno aromatični. No, sorta koja najvjernije reprezentira Međimurce ipak nije aromatična već vrlo diskretna i zove se Pušipel. Pušipel se ustvari nakada zvao Šipon, pa je potom iz Zagreba nametnut lokalno omrznuti naziv Moslavac, kojem su se Međimurci godinama protivili tražeći treće rješenje. Udruga vinara postavila je standarde kvalitete i napravila zajednički brand koji uz naziv dijeli i istu etiketu. Napor koji čine za afirmaciju Pušipela je za pohvalu, jer je to sorta sa sjajnim potencijalom, a od svih bijelih autohtonih sorti Hrvatske možda ima najbolju sposobnost dugogodišnjeg odležavanja i razvijanje tzv. tercijarnih aroma. Ako ne pokleknu na ispitu kvalitete uspjeh im je osiguran. 

Zagorje. Jedan je Zagorec konačno odlučio tipični nedostatak klasičnih zagorskih vina pretvoriti u prednost te tako pokazati put i ostalim kolegama iz regije. Radi se o Borisu Drenškom iz vinarije Bodren, čija su slatka vina već drugu godinu zaredom pomela slatke konkurente iz Slovenije, Mađarske, ali i ostatka Hrvatske na najvećem svjetskom ocjenjivanju časopisa Decanter, te je tako dosegao nedodirljivi status čuvenog Slovenca Stanka Čurina. Zagorje je jedina regija u nas u kojoj se i među slatkim vinima sačuva dovoljno visoka razina kiselina da im predikati nisu samo izrazito slatki nego imaju i protutežu u kiselinama. Zagorje ipak nisu samo predikati. Vinarije Mežnarić, Vinski vrh i Šafran pokazuju to redovnim, suhim i polusuhim vinima jako dobre kvalitete. Slavonija se dugo svodila na dva imena – Krauthaker i Enjingi. Tu su i Kutjevački podrumi. Temelj je cijele Slavonije graševina. Kada je dobra godina, slavonske ili podunavske graševine daju najbolja vina  u Europi. Nešto voćnije arome i svježiji stil obično dolazi iz Daruvara. Đakovo, Slatina, Orahovica i Feričanci, bez obzira na jako dobru kvalitetu, još nisu dosegli najviše kutjevačke standarde.

Podunavlje. Tek u zadnje tri-četiri godine Podunavlje zablistalo starim sjajem. A ima i čime! Po potencijalu sigurno spada u sam vrh europskih vinskih regija. Baranja ima najviše tijela, a Ilok najviše arome. Prvak baranjskog vinarstva je svakako Mihalj Gerstmajer. Godinama je bio usamljen u kvaliteti, da bi se u zadnjih nekoliko godina sve izmijenilo. Pojavili su se vrlo ozbiljni i ambiciozni obiteljski vinari poput Kalazića i Josića. A tu su i nezaobilazni Iločki podrumi.

Vrijedi znati:
Međimurje – Najperspektivnije sorte:
Pušipel (Moslavac, Šipon, Furmint)
Sauvignon
Muškat žuti

Zagorje – Najperspektivnije sorte:
Sauvignon,
Rajnski rizling
Muškat žuti

Plešivica – Najperspektivnije sorte:
Rajnski rizling
Chardonnay
Pinot crni

Slavonija – Najperspektivnije sorte:
Graševina
Chardonnay
Rajnski rizling
Pinot crni
Merlot

Podunavlje – Najperspektivnije sorte:
Graševina
Traminac
Cabernet sauvignon
Merlot

S. Špiranac i D. Butković

Izvor: Jutarnji list

___________________________________________________________________

___________________________________________________________________

 

Važnost čaše je ključna u doživljaju vina.

Složiti savršen spoj između vina i hrane često može biti izazov ukoliko u potpunosti ne znate što radite.

Sa velikim izborom dostupnog vina i hrane nije uvijek lako napraviti pravi sklad. Kada planirate veću večeru, odaberite popularne kombinacije koje mogu zadovoljiti najveći broj ljudi.

Trebali bi se pobrinuti da vino ne nadjača hranu ali isto se morate osigurati od miješanja okusa, što često može rezultirati neprijatnim okusom.

Bijelo Vino: Kada pravite kombinaciju vina i hrane imajte na umu kako se Chardonnay najbolje slaže sa teletinom, lososom, pečenim sirom i bijelim umakom. Traminac je idealan spoj s svinjetinom, kineskom kuhinjom i švicarskim sirom ali se ne smije sparivati s hranom laganijeg okusa. Sivi Pinot nije idealna kombinacija s rajčicama i začinjenim jelima i ta kombinacija može rezultirati neprijatnim okusom. Riesling je, u pravilu, vrlo suho vino i dobro se slaže s teletinom, škampima, kremastim umacima i puretinom. Treba ga izbjegavati u kombinacijama s hranom slatkog okusa.

Crveno vino: U savršenom svijetu preporuka za kombinaciju hrane bi trebal stajati na stražnjoj etiketi boce. Nažalost stvari nisu tako jednostavne. Barberra crvena vina su savršena sa pizzom, tjesteninom, lazanjama i piletinom u limunu. Cabernet Sauvignon treba izbjegavati u ovoj kombinaciji. On najbolje ide uz janjetinu s roštilja, čokoladu, odrezak i patku. Merlot se savršeno slaže s pečenim mesom i piletinom. Izbjegavati hranu slatkog okusa s ovim vinom. Crni Pinot (Pinot Noir) se ne slaže najbolje s jako začinjenom hranom (indijska kuhinja) ali zato savršeno odgovara uz lososa, tunu, janjetinu i patku. Shiraz je izvrstan uz roštilj, zapapreno crveno meso i kobasice ali ga treba izbjegavati servirati uz ribu.

Općenito, vino je najbolje služiti rashlađeno, budući da tako može disati i razviti savršen spoj aroma koje će oduševiti vaše goste.

Svaka vrsta vina ima odgovarajuću čašu. Ukoliko nemate sve raspoložive čaše na tržištu, koristite onu koja izgleda najsličnije potrebnoj. Razlike u čašama mogu značajno utjecati na okus vina jer su sve kvalitetne čaše dizajnirane kako bi izrazile punu aromu i okus određene vrste vina. Ukoliko vino ne poslužujete u odgovarajućoj čaši, posebno ako je vrhunske kakvoće, njegove arome i okus neće biti u potpunosti oslobođeni.

Kako servirati: Vino treba otvarati i služiti pažljivo, posebno crno vino, budući da ono može upropastiti neke drage haljine, odijela ili stoljnake, čak i tepihe. Nemojte čaše puniti do vrha, najbolje je prvo točiti manju količinu kako bi se ostatak vina u boci osvježio zrakom. Na ovaj način će vino trajati duže a gosti će ga moći kušati i procjenjivati kroz duže vremensko razdoblje.

Temperatura: Vinu treba oko tri sata kako bi se propisno rashhladilo u hladnjaku. Posluživanje vina na odgovarajućoj temperaturi može napraviti razliku između idealne večere i uživanja u aromi i okusu ali razočaravajućeg osjećaja i za vas i za vaše goste. Najbolja formula za brzo hlađenje vina je da isto stavite u posudu sa ledom kojega ste poškropili solju. Gurnite vino dublje u led kako bi ubrzali hlađenje.

U pravilu, što su vina skuplja to se mogu služiti na višoj temperaturi ali za bijela vina, posebno ona suha, vrijedi serviranje na što nižoj temperaturi – od oko 10 C. Teška vina je najbolje servirati na sobnoj temperatuti a vina koja su odležavala u hrastovim bačvama se obično služe na par stupnjeva višoj temperaturi no obična vina.

 

Izvor: Vinarija

Prethodni članakKoje se vino pije uz koje jelo
Sljedeći članakPredjela općenito
spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci