Priča o dobričiću i otoku Šolti – Predstavljamo vinara Vicka Kaštelanca koji je prvi ovu zaboravljenu autohtonu sortu stavio u bocu!

Jeste li znali da je na Šolti nekad bilo 8 milijuna trsova dobričića i da su baš na ovom otoku kod gospodina Vicka Kaštelanca iz Gornjeg Sela uzeti uzorci vinove loze za istraživanje porijekla kalifornijskog zinfandela? Tadašnjim istraživanjem zinfandela nisu pronašli, ali su ustanovili da su zinfandel i dobričić jedan od roditelja plavca maloga! I tu je početak jedne lijepe vinske štorije! Vicko Kaštelanac jedan je od začetnika ponovnog uzgoja ove autohtone šoltanske vinske sorte. Još od davne 1762. godine njegovi su preci uzgajali dobričića i proizvodili vino. Danas gospodin Kaštelanac osim starog vinograda ima i nove nasade dobričića, a unatoč mnogim teorijama da se od ove sorte ne može napraviti vrhunsko vino, njegova vina dokazuju upravo suprotno! Naime, u kontinuitetu ima sedam dobričića koji su vrhunska vina!

O dobričiću se u posljednje vrijeme puno govori i piše. Na nekim internetskim stranicama može se pronaći i podatak da je sorta pred izumiranjem. Na sreću ipak nije sve tako crno. Možda je malo poznato kako su vrijedni vinari s njezinog rodnog otoka, napravili velike napore kako bi od zaboravljene autohtone sorte napraviili – slobodno možemo reći, šoltanski brend.

Šoltani su u želji da sačuvaju i obnove svoju vinovu lozu 2006. godine krenuli u projekt revitalizacije dobričića i to obitelji Purtić, Balić, Burica i Kaštelanac. Danas nekolicina izvrsnih šoltanskih vinara (između ostalog i spomenute obitelji) puni dobričića u boce i uspješno ga plasiraju na tržište, a o njima ćemo također pisati u našim serijalima o Šolti. Najvažnije –  sorta je očuvana!

Dobričić – u vinogradu Vicka Kaštelanca

Životna priča nadahnuta važnim vinskim otkrićima!

Prije dvadeset godina gosp. Kaštelanac želio je počupati stari vinograd u niskom rodu. Obrađivao ga je sam uz pomoć supruge. Rekao je kako se neće više mučiti te je na Šoltanskom polju zasadio novih 300-injak loza. Odlučio je – kad novi vinograd zaživi – starog će se riješiti… Sva sreća da je niz okolnosti uvjetovalo da taj stari vinograd ipak ostane na životu!

Vicko Kaštelanac u vinogradu starom 60-ak godina i glavnom “krivcu” za uspješnu životnu priču.

“1998. godine krenulo je istraživanje porijekla kalifornijskog zinfandela kojeg je vodila dr. Carole Meredith s kalifornijskog Sveučilišta u Davosu. Michael Grgić ih usmjerava prema Hrvatskoj i našim sortama. Istovremeno se u Zagrebu provodi drugo istraživanje koje vode prof. Edi Maletić i prof. Ivan Peić koji istražuju stare hrvatske sorte. I tako je krenula priča oko kaštelanskog crljenca. Dolaze u Kaštela gdje im domaćin inženjer Ante Vuletin pomaže u traženju crljenka. Kako ga nisu pronašli, gosp. Vuletin me zove i traže pomoć i dolaze na Šoltu. Iako mi cijela ta priča oko vina tada uopće nije bila bitna, želio sam im pomoći, jer sam imao dvije stare loze koje mi ovdje zovemo crenak. Ne moram Vam reći koliko su bili oduševljeni! Lozu su odmah označili. Dakle, prva loza u toj potrazi za zinfadelom bila je obilježena u mom vinogradu!” ispričao nam je Vicko Kaštelanac.

Kako nam je rekao, o sortama se tada nije educirao, jer bi odmah znao da je crljenak sorta koja se bere jako rano. Naime, to je prva crna sorta koja se u ovim krajevima bere krajem kolovoza, odnosno početkom rujna. “Da sam to znao, bilo bi jasno da to nije zinfandel”, kaže Kaštelanac. Tom prilikom istraživači su uzeli i uzorke njegovog dobričića.

“Nedugo nakon toga, nazvao me gospodin Vuletin i kaže kako ima jednu fantastičnu vijest! Naime, ono što su ubrali kod mene nije crljenak, ali je DNK metodom utvrđeno da su američki zinfandel i moj dobričić roditelji plavca maloga! Super priča! Zahvaljujući tom otkriću 2001. godine dolaze ponovno u Kaštela i pronalaze još 7 – 8 trsova u jednom vinogradu Ivice Radunića” ispričao nam je Vicko Kaštelanac.

Dobričić – od zaboravljene sorte do šoltanskog brenda koji itekako zaslužuje pažnju! (foto: izvor Agroturizam Kaštelanac)

“I to je ono “nikad ne reci nikad”. Na meni se prelomilo. Stari vinograd nisam počupao. Odlučio sam započeti svoju priču o vinu, ali i našu šoltansku u koju su se uključile već spomenute obitelji Balić, Burica i Purtić. Nakon dvije – tri godine sam se odvažio, a u tome nas je podržala Splitsko-dalmatinska županija i Općina Šolta. Tražili smo pomoć, dobili smo određena sredstva, krenuli prema medijima, a sve kako bi zaživjeli našu otočnu priču. Tako sam i ja posadio nove loze te sam prvi koji je dobričića stavio u bocu! Od onog što sam rekao da se ne želim baviti lozom, danas se itekako bavim” – ističe Vicko Kaštelanac te dodaje kako nije vjerovao teorijama da se od dobričića ne može napraviti vrhunsko vino i da je samo za kupažiranje. “Nismo imali etiketu, bocu… Za razliku od bolskog, hvarskog plavca ili drugih vina koja su se 50-ih godina prošlog stoljeća itekako izborila za svoju poziciju, mi Šoltani smo s dobričićem ostali kao s vinom koje je samo sirovina.” – zaključuje Kaštelanac.

“U knjizi “Dalmatinska ampelografija “Stjepana Bulića, koja je za mene najvažniji dokument za hrvatsko vinarstvo, autor Bulić ističe kako dobričić za zobanje vrijedi malo i nimalo. Od njega se dobije neko oporo, neukusno vino, a jedina njegova kvaliteta je izuzetno jaka boja, najcrnije što Dalmacija rađa i zbog toga je prikladan za popravljanje drugih vina. Nitko tada nije krenuo u istraživanje ove sorte ili barem provjeriti može li se od nje dobiti neko kvalitetno ili vrhunsko vino” – kaže Kaštelanac.

Sreća je da su se Šoltani udružili i dobričića vratili u igru!

Stari vinograd dobričića koji je ostao sačuvan zahvaljujući važnim otkrićima o vinskim sortama…
U vinogradu se nalaze i smokve i masline

Berba…. (foto: Agroturizam Kaštelanac)
Agroturizam Kaštelanac – domaće vino, ulje, tapenade…

Vicko Kaštelanac danas ima 6 000 loza dobričića na rodu i nešto manje od 1000 maraštine koju je ove godine posadio. Godišnje proizvode oko 2 000 – 3 000 boca vina.

Dođete li u Gornje Selo u Agroturizmu Kaštelanac možete kušati njihovog dobričića, crljenka kaštelanskog i plavca malog, razne rakije, domaći sok od višnje maraske, višnje u rakiji, ali i kušati odlične domaće proizvode: izvrsne tapenade od maslina u koje je fantastičnu gastro kreativnost utkala supruga Sonja. Tu su još i domaće kapare, kruh, masline u ulju, i naravno, maslinovo ulje Šoltanka i Oblica.

Treba li nešto više od ovoga? Gastro iskustvo domaće kuhinje obitelji Kaštelanac: Masline, tapenade, ulje Šoltanka i Oblica i domaći kruh.

Za proizvodnju “Bakinog sapuna” od maslinovog ulja zadužena je supruga Sanja.

Što se tiče konzerviranja maslina, Vicko Kaštelanac u tom je poslu više od 30 godina! Sa suprugom Sanjom nekoć su proizvodili više od 25 000 tegli maslina! Od velike proizvodnje polako su odustali te sad godišnje proizvedu oko 2 000 – 3 000 tegli i sve prodaju na kućnom pragu. U normalnim godinama, bolje rečeno normalnim klimatskim uvjetima, obitelj Kaštelanac ima oko 6 – 8 tona maslina od čega dobiju 1 000 l ulja, no zadnje dvije – godine zbog velikih suša imaju svega 400 – 500 l . Neke njihove masline stare su i do 500 godina!

“Kad govorimo o klimatskim promijenama, birokracija koči određena ulaganja koja su izuzetno bitna, u prvom redu izgradnju bunara u poljima, ali procedura za dobivanje dozvola više je nego komplicirana”, ističe Kaštelanac. “Pitam se hoće li netko konačno shvatiti da je poljoprivreda bitna za društvo?”, kaže te dodaje kako je birokracija koja koči poljoprivredu i turizam apsurd. “Ili će se neke stvari pomaknuti ili ćemo se pretvoriti u pustinju. Borimo se zahvaljujući turistima kojima uspijemo prodati naše proizvode, ali to je borba, jer država nema milosti na više razina” smatra Kaštelanac.

Vinogradi obitelji Kaštelanac – uz sunce, škrtu zemlju, trud i ljubav do vrhunske kvalitete vina! (foto: izvor Agroturizam Kaštelanac)
Život na otoku – nekad. Šolta i 8 milijuna trsova dobričića!

Gospodin Kaštelanac ispričao nam je kako je bilo živjeti na otoku dok je bio dijete. Njegova obitelj imala je 13 000 – 14 000 trsova u niskom uzgoju. Od malena je radio u vinogradu. Djeca su trebala pomoći obitelji. Iako je bio dobar đak, nije bilo sredstava koja bi mu omogućila fakultetsko obrazovanje. S jedne strane u vinogradu je bilo puno posla, a s druge strane, odlazak na fakultet značilo bi povećanje troškova za obitelj.

“Cijena litre vina bila je jedna njemačka marka. Tada smo proizvodili oko 7 000 l vina. Bilo je pravo umijeće preživjeti sa 7 000 njemačkih maraka. Rekao sam kad ću biti sam svoj gazda, svega ću se riješiti. I tako je bilo. Ostavio sam samo jedan stari vinograd za privatne potrebe, negdje oko 1 500 trsova i drugo sam polako vadio. No umjesto loze sadio sam masline. Na kraju je to ispala dobra odluka. Sad imam 300 maslina” – rekao je Kaštelanac.

Dobričić u niskom rodu u vinogradu gosp. Kaštelanca.

Dobričić je u vrijeme kada je Europu pogodila filoksera (trsov ušenac) koja je uništila europske vinograde, napravio strašan ekonomski bum. “Mi smo imali sreću, jer je u ove krajeve filoksera došla skoro 50 godina kasnije nego u Francuskoj u kojoj je počela 1862. godine. Hrvatska koja je u to vrijeme bila u sastavu Austro-ugarske koja je u razmjerima bila kao npr. danas tržište Europske unije, imala vino, dok ga drugi nemaju! I baš tada kad je krenula potražnja, ljudi su počeli saditi dobričića. Na Šolti je bilo 8 milijuna trsova! Sve je bio vinograd!” – istaknuo je Kaštelanac.

“Također, 1857. godine iz Amerike dolazi prvi tanker s petrolejom u Europu. Na Šolti u to vrijeme ima 300 000 stabala maslina. No moramo znati kako njezina prva primjena nije maslinovo ulje, dakle za hranu, već za svjetlo, kao energent za uljenicu. I kako je petrolej zamijenio ulje, u nekoliko godina tržište se potpuno srušilo i ostaju ljudi koji nemaju što raditi. Nastupila je velika gospodarska kriza, no kako se kaže “svako zlo je za neko dobro”, jer su se stvorili prostori za sadnju loze” – pojasnio je Kaštelanac.

Ispričao nam je kako u to vrijeme dolazi do velike potražnje za vinom. Krče se masline, sadi se vinova loza. Ljudi su zaradili velike novce prodajom vina. “U tom razdoblju na otoku se otvaraju škole. Šoltani su od prodaje vina otkupili zemlju od grada Splita, a sve da bi sadili lozu.. Na žalost, počinje Prvi svjetski rat, ruši se Monarhija, a s njom i cijela ekonomija pa tako i ona šoltanska, jer je filoksera došla na dalmatinske otoke i uništila vinograde. Cijela Dalmacija se našla u problemima. Dolazi do velikih iseljavanja stanovništva” – kaže Kaštelanac te dodaje kako su se poslije vinogradi obnavljali sadnjom rezistentnog korijena iz Amerike koji je otporan na filokseru. No to je znanost i trebalo je ljude educirati. Šoltansko se vino polako vraćalo u priču, no nikad više tako snažno kao nekad.

Turizam, vino i ulje – Šolta koja mora ići naprijed!

Šolta ima dva brenda koja su izuzetno važna: vino i masline! Otok ima svoju sortu grožđa i svoju sortu maslina! Rijetko koji otok ima tako dobru mogućnost za brendiranje s određenim proizvodima. Onim izvornim, domaćim, ekološkim, za koje će svaki turist odvojiti i koju kunu više.

Dobričića su otočni vinari koji žive njegovu priču uspjeli sačuvati. Prepoznali su u njemu mnoge kvalitete. Maslina Šoltanka sadi se više nego ikad te ako se ovim intenzitetom nastavi saditi, kroz 20-ak godina to će biti prva sorta u Hrvatskoj! Ne zaboravimo spomenuti i šoltanski med od samoniklog ružmarina po kojem je otok poznat od davnina!

Sve su to proizvodi koje otok ima i iza kojih stoje vrijedni ljudi, zaljubljenici u vino, ulje, med… ljudi koji ulažu veliki trud kako bi sačuvali ono vrijedno što je škrta zemlja dala…

Jedan od njih je gospodin Vicko Kaštelanac.

Posjetite Gornje Selo! Dođite u Agroturizam Kaštelanac, u prekrasan dvor gdje vas očekuju domaćini kojima se uvijek poželite vratiti!

Tekst / foto: Tonka Hohnjec  / Gric Gric

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci