Prehrambene vrijednosti pive

Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod, pa se s pravom drži tekućom hranom. Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka. Naime,100 g lager piva ima između 180 i 190 kJ, a ista količina bijelog vina s 12% alkohola čak 330 kJ.

 

Ukoliko se konzumira u velikim količinama, od piva se deblja (i ne samo to…), no nije li tako sa svim namirnicama? Npr. pola litre piva ima manje kalorija od vrećice čipsa, kikirikija ili koštica, a daleko puno manje kalorija od porcije pomfrita. Drugim riječima, ako uzmete pola litre piva i uz to grickate kikiriki, više ćete se udebljati od kikirikija!  Pivo “deblja” kao i svaka druga namirnica ako se konzumira u većim količinama. Dokazano je da umjereno konzumiranje piva ne deblja, nego povećava apetit.
No, zašto pivopije često imaju velike trbuhe, crvene obraze i noseve?
Prema nekim istraživanjima, smatra se da „velike trbuhe, crvene obraze i noseve” imaju veze sa ishranom – tešku i masnu hranu, hranu bogatu raznim kalorijama (masno meso, svinjetina, kobasice i sl.)
Stoga, pivopije, kanite se televizora i kobasice i bavite se sportom!
Većina liječnika se slažu da manja količina piva (0,5 L dnevno) povoljno djeluje na liječenje nekih bolesti i sprječava pojavu drugih. Pivoljupci nemaju problema s probavnim organima i čirom na želucu, a imaju jaku i gustu kosu.

Koje su prednosti pive? Što je to zdravo u pivi? Zašto piti pivu?

Pivo ne sadrži masnoće i kolesterol, ima vrlo malo šećera i mali udio natrija. Ima silicija koji je bitan za izgradnju kostiju, te u prevenciji osteoporoze. Umjereno konzumiranje alkohola štiti od osteoporoze i štiti od srčanog udara. Osim silicija, pivo sadrži i selen. Selen je antioksidant, koji ima veliku ulogu u borbi protiv slobodnih radikala, nestabilnih spojeva kisika, koji nedostatak jednog elektrona pokušavaju nadoknaditi od drugih čestica. Selen čuva ljudski organizam od oštećenja, odnosno “brani” te druge čestice. Svima je poznato kako je pivski kvasac dobar za zdravlje. Sadrži vitamine B kompleksa koji imaju važnu ulogu u metabolizmu čovjeka.
Gorke tvari hmelja potpomažu u izlučivanju želučanog soka, djeluju umirujuće i uspavljujuće , te imaju blago antiseptičko djelovanje ( sprečavaju razvoj patogenih mikroorganizama ).
Taninske tvari iz piva, ne samo da potiču aktivnost želuca i digestivnog trakta, već zajedno s neprevrelim ugljikohidratima usporavaju prijelaz alkohola iz želuca u krv .
Sad kad ste uvjereni da pijete zdravu tekućinu, nemojte pivo kriviti za vaše pivske trbuhe nastale od teške hrane!
Imajte na umu da što će te dulje poživjeti to će te dulje moći uživati u pivu. Bitno je poznavati protivnika bolje od njega samoga, da bismo ga mogli poraziti. Naši protivnici jesu dakle masna i teška hrana i nedostatak rekreacije!  Zato primimo se posla pa bez grižnje savjesti nazdravljajmo sa pivom u ruci koju godinu dulje.

Zašto pivu preporučuju stručnjaci?

  • kao sredstvo za mršavljenje, jer pospješuje odvajanje masti i vode iz tijela- jer normalizira krvni tlak, pomaže protiv slabokrvnosti i iscrpljenosti

    – povećava prokrvljenost srca, bubrega, mozga

    – pospješuje rad bubrega

    – umiruje djelovanje želučane kiseline

    – pivo je odlično sredstvo protiv zatvora, kiselina, celulita

    – zbog sadržaja vitamina H, pivo je korisno u dermatologiji, jer bioten sprječava ispadanje kose i stvaranje prhuta

    – pivo ima i dijetetsku vrijednost, jer sadrži enzime koji pospješuju razgradnju hrane

    – zbog niske pH vrijednosti piva i zbog antiseptičkog učinka prisutnoga alkohola i gorkih sastava hmelja pivo pomaže protiv razvoja raznih

    bolesti uzrokovane mikroorganizmima

    – pivo djeluje umirujuće na živčani sustav

    – širi krvne žile i time pospješuje krvotok

Žene i pivo

Činjenice protiv zabluda: Zaboravite stereotipno shvaćanje da je pivo iskljućivo muško piće! Po procjenama, više žena u svijetu pije pivo, posebno svjetlo Ale, nego ikada prije. Činjenica je da moderna žena više ne igra pasivnu ulogu u potrošnji piva ili oglašavanja piva
Sjećate li se onih tradicionalnih reklama gdje je mlada zgodna prsata šankistica posluživala pivo isključivo muškoj klijenteli? Naravno, ovakvi oglasi su uspješno prodali puno piva.

Međutim, to je bio vrijeme kada su uglavnom muški vodili cijelu pivsku politiku i gdje je trebalo zadovoljiti muški ego.

Današnja moderna i emancipirana žena aktivno sudjeluje u pivskoj industriji. Nova filozofija oglašivanja ističe ženu kao odličan poznavatelj piva. Rezultati takvih reklama je povećana potrošnja piva od ženskih korisnika. Žene u USA piju 25% ukupnog piva. Žene između 21 and 30 piju više piva od žena ostalih grupa.
Postepeno se povećava broj žena iznad 50 koje piju pivo.
Žene sve više zahtijevaju od svoje pive! Više ukusa, više kompleksnosti, više voćnih ukusa ali manje kalorija.

Žene žele pivo sa više stila i karaktera. Nešto više koriste lagana piva s manje alkohola. Prevladavaju lagane weissbiers, voćne pive i lagani ale.

Izvor: http://www.pivnica-pivac.com

Prehrambena vrijednost piva

Pivo se obično definira kao osvježavajuće gazirano piće s malim udjelom alkohola i svojstvenim gorkim okusom po hmelju. Prema tome, njegova je osnovna namjena da zadovolji potrebe potrošača za pićem i užitkom. Međutim, u mnogim se tekstovima pivo naziva «tekućim kruhom» ili tekućom hranom što implicira da je ono  prehrambeni proizvod. Kad ne bi bilo tako ne bi bilo ni prigovora da pivo deblja i kod pivopija uzrokuje pojavu karakterističnog,  tzv. «pivskog trbuha». No, pri tom se zaboravlja da i ljubitelji vinske kapljice, osobito oni koji  pretjerano uživaju u gemištima imaju također pozamašne trbuhe. I laicima je poznato da su pretilost, pa i obim čovječjeg struka povezani s unosom energije (kalorija) u organizam i njenom potrošnjom tijekom uobičajenih fizičkih i psihičkih  aktivnosti. Dok god postoji ravnoteža između unosa i potrošnje energije nema straha od pretilosti (bilo pivskog bilo gemištaškog trbuha), bez obzira na to što god i koliko god jeli i pili. Ukratko, ni s jelom ni s pićem nije dobro pretjerivati, a to znači da treba odgovorno konzumirati toliko raznolike hrane i pića koliko je potrebno da se zadovolje neophodne potrebe organizma za tekućinom (vodom) i  različitim hranjivim  sastojcima.

Sastojci piva

Pivo sadrži preko 600 različitih sastojaka, a po udjelu su, ovisno o vrsti, najvažniji voda, alkohol i neprevreli ekstrakt, tj. sastojci anorganske i organske suhe tvari otopljeni u smjesi alkohola i vode.

Voda

Pivo sadrži najviše vode. Ovisno o vrsti, udjel vode u pivu iznosi 89 do 93 posto. Kako dnevne potrebe ljudskog organizma za vodom iznose 2 do 3 litre, logično je da se barem dio tih potreba zamijeni pivom. Zašto? Zato jer je pivo s mikrobiološkog i kemijskog stanovišta mnogo sigurnije od mnogih «besplatnih» i «zdravih» voda iz vodovodne pipe. Naime, mikrobiološki se i kemijski sastav vode za proizvodnju piva strogo nadzire i pomoću suvremenih tehnoloških postupaka, sličnih onima u proizvodnji flaširanih izvorskih voda, usklađuje sa zakonskim i zdravstvenim normativima. Ako zazirete od vodovodne vode, pa pijete samo izvorsku vodu iz boce, ta voda baš i nije tako jeftina u usporedbi s pivom, koje za razliku od  vode zbog svojih 600 i više sastojaka ima sasvim određenu energetsku, prehrambenu i zdravstvenu vrijednost.

Alkohol, ekstrakt i energetska vrijednost

U pivu nema masti i kolesterola, a sadrži tek manju količinu slobodnih šećera. Energetska vrijednost piva uglavnom potječu od alkohola. Pivo sadrži manje kalorija nego druga pića, ali se često konzumira u većim količinama. Više od  polovice energetske vrijednosti piva potječe od alkohola (etanola), koji ovisno o vrsti čini  0,1 do 7,5 volumna udjela piva.  Etanol se brzo resorbira iz želuca i izravno asimilira u energiju, a energetska vrijednost jednog grama etanola iznosi približno 7 kcal ili 29 kJ. Iako pivo sadrži  1,5 do 3 puta manje alkohola a puno više ekstrakta nego vino, njegova je energetska vrijednost slična energetskoj vrijednosti vina. No, energetska vrijednost piva ne potječe samo od alkohola. Uz to, bezalkoholna, niskoalkoholna i tzv. lagana piva imaju u tom smislu još više prednosti u odnosu na vino, koje se u nas, bar sa stanovišta razrezivanja posebnog poreza (trošarina ili akciza) smatra prehrambenim proizvodom, a pivo ne. Alkohol iz piva se mnogo sporije resorbira iz želuca u krv zbog već spomenutog udjela ekstrakta, pa se pivopije sporije opijaju od vinopija, no istini za volju i sporije otrežnjuju. Nije na odmet reći da standardna piva (do 5,5% vol % alkohola) kakva se u nas najčešće piju, imaju mali udjel viših alkohola (ispod 60 mg/L). Viši alkoholi u onih koji prekomjerno konzumiraju vino i pivo izazivaju glavobolju, nemir, razdražljivost i dugotrajni mamurluk. Kako udjel viših alkohola u alkoholnim pićima raste s udjelom etanola, očito je da je udjel tih spojeva u pivu općenito niži nego u vinu. Ako znamo da se u suvremenoj proizvodnji piva, za razliku od proizvodnje vina, ne koristi sumporni dioksid (vinobran) nego postupci toplinske i tzv. hladne sterilizacije te pasterizacije, onda ne čudi da pivo sadrži maksimalno 20 mg ukupnog sumpornog dioksida na litru, što je 15 do 20 puta niža vrijednost od one koja se može naći u lošim vinima.

Pivo, ovisno o vrsti, sadrži mnogo veći udjel suhe tvari, tzv. nefermentabilnog ekstrakta, koji je pretežno sastavljen od ugljikohidrata (75 do 80%), dušikovih spojeva (6 do 9 %) i ostalih organskih (4 do 5 %) i anorganskih sastojaka. Ugljikohidratni dio ekstrakta se sastoji od lako razgradljivih dekstrina tj. šećera sastavljenih od tri do pet ili više glukoznih jedinica. U litri standardnog piva ima do 800 mg ukupnog dušika, odnosno preko 100 mg različitih aminokiselina. Ostali organski sastojci su: glicerol, beta glukan, antocijanogeni, vitamini B grupe, vicinalni diketoni. Stoga, jedan gram suhe tvari piva (pivskog ekstrakta) ima energetsku vrijednost  od oko 3,6 kcal ili 15 kJ.

Prema tome, energetska vrijednost jedne litre standardnog piva iznosi oko 170 kJ ili 430 kcal što se bitno ne razlikuje od energetske vrijednosti litre obranog mlijeka.

Dakle, energetska vrijednost jedne litre piva, odnosno energetska vrijednost općenito preporučljive potrošnje piva od 0,5 L piva na dan ne može u potrošača izazvati pretilost. Pogotovo ne onda, kada potrošač zna energetsku vrijednost drugih «brzih» namirnica koje konzumira tijekom dana (Tablica 1). Pri tome je važno ne pretjerivati ni s tom ni s drugom hranom koja se izvrsno slaže s pivom . Ipak, treba istaknuti da tome nije lako  odoljeti, jer pivo izaziva lučenje želučanih sokova, pa ga stoga cijeli kulturni svijet često koristi kao aperitiv umjesto šampanjca.

Pivski trbuh

Izraz «pivski trbuh» se povezuje s debljinom pivopija u nekim dijelovima Europe, ali se ne odnosi na pivo nego na druga vanjska obilježja pivopija. U nekoliko istraživanja je opisana veza između konzumiranja piva i loše prehrane i vjerojatno je da je «pivski trbuh» posljedica konzumiranja hrane bogate kalorijama i mastima (Tablica 1).

U jednom novijem istraživanju posebna pažnja je usmjerena na predodžbu da «su pivopije u prosjeku deblje od apstinenata i ljudi koji piju vino i žestoka pića», a zaključuje se da je malo vjerojatno da se konzumiranje piva može povezati s parametrima kojima se određuje pretilost, kao što su indeks tjelesne mase – ITM ili opseg struka. Ovim se  istraživanjem također pokazalo da je umjereno konzumiranje alkohola kod žena povezano sa smanjenjem indeksa tjelesne mase.

Značaj ostalih sastojaka

Glicerol (1400 do 1600 mg/L)je sastojak punoće okusa, utječe na viskozitet i osjećaj slatkoće piva, slično kao i vina. Beta glukan (12 do 500 mg/L) je hemiceluloza, svojevrsno dijetetsko vlakno porijeklom iz  staničnih membrana ječma korisno za probavu. Dvije čaše piva prosječno sadrže 10% preporučenih vrijednosti dnevnog unosa topivih vlakana, a neka piva osiguravaju i do 30% tih vrijednosti. Osim što potrošače održavaju u dobroj fizičkoj spremi, vlakna usporavaju proces probave i apsorpcije hrane i snižavaju razinu kolesterola, a posljedica je smanjenje rizika od srčanih bolesti. Antocijanogeni su fenolni spojevi iz slada (ječma) i hmelja koji djeluju kao antioksidansi i «hvatači» slobodnih radikala, pa imaju isti blagotvorni učinak na zdravlje potrošača kao i u crnom vinu (Francuski paradoks!). Jedna porcija (isti udjel alkohola) piva sadrži dvostruko veću količinu antioksidansa nego bijelo vino, ali i dvostruko manju količinu nego crno vino. No, antioksidansi u crnom vinu uglavnom tvore velike molekule koje organizam teže apsorbira za razliku od malih molekula u pivu. Istraživači su na temelju pokusa na životinjama opazili neposredni učinak antioksidansa porijeklom iz piva na smanjenje rizika od bolesti srčanožilnog sustava. To je samo jedan od dokaza da antioksidansi porijeklom iz piva mogu poboljšati zdravlje ljudi koji ga konzumiraju.

Vicinalni diketoni (diacetil) je nepoželjan u pivu jer mu daje miris po medu ili užegnutom maslacu, pa ga kvalitetna i dobro dozrela piva sadrže ispod razine od 0,1 mg/L. Nema utjecaj na prehrambenu vrijednost nego na pitkost piva.

Kao i kruh, osnovni prehrambeni proizvod od žitarica, pivo je bogat izvor vitamina nužnih za život. Pivo je posebno bogato vitaminima B skupine kao što su niacin, riboflavin (B2), piridoksin (B6), folati (B9) i kobalamin (B12). Svim vegetarijancima koji uživaju u ispijanju piva ono je prirodni izvor vitamina B12. Unatoč tome što je pivo dobar izvor vitamina B grupe, bilo bi glupo potrošačima preporučivati da ga zbog toga piju, ali neće biti na odmet da znaju, ako ga već piju, da pola litre piva dnevno zadovoljava  npr. 17 % dnevnih potreba ljudskog organizma za piridoksinom (B1), riboflavinom (B2) i biotinom (vitamin H) a čak do 45 % za folnom kiselinom (B9).

Slično vrijedi za mineralne sastojke piva kojima je pivo bogato kao uostalom i druge namirnice. Naravno da zbog toga, nitko ne bi trebao davati prednost pivu u odnosu na druge izvore minerala, ali će svakom pivopiji biti drago znati da je pivo bogato magnezijem, , kalijem, silicijem i fosforom a siromašno kalcijem, natrijem i nitratima. To može biti jedan od razloga zbog kojeg se smatra da svakodnevna konzumacija jedne čaše piva smanjuje rizik za stvaranje bubrežnih kamenaca; a koristi i povećan unos vode. Pivo je bogat izvor prehrambenog silicija koji potječe iz ječma i vode, a lako apsorbira u organizmu.. Ako se tome dodaju poznati pozitivni fiziološki učinci onih minerala kojima je pivo bogato i negativni učinci onih na kojima je siromašno na zdravlje potrošača, čini se da se  pivo može smatrati ne samo tekućom, nego uvjetno i svojevrsnom funkcionalnom hranom.

Tablica 1: Prosječna energetska vrijednost (kcal) piva i drugih pića te jela koja se često konzumiraju uz pivo.

Tip pića

Energetska vrijednost (kcal/100 ml)

Standardni obrok

(ml)

Energetska vrijednost standardnog obroka (kcal)

Lager pivo (4,6% vol. udjela alkohola)

Bezalkoholno pivo

Stolno vino (12% vol. udjela alkohola)

Žestoka pića (40% vol. udjela alkohola)

Likeri (40% vol. udjela alkohola)

Punomasno mlijeko

Gazirani sokovi (cola)

Jabučni sok bez dodatka šećera

Đus od naranče bez dodatka šećera

Sok od rajčice

41

15

77

250

320

64

42

47

42

17

250

250

150

25

25

244

370

263

263

242

107

38

115

62

80

156

155

123

110

53

Tip hrane

kcal/100 g)

Standardna porcija (g)

Standardni obrok (kcal)

Ploške  prženog krumpira (Čips)

Oraščići (soljeni/prženi)

Obični hamburger

Veliki hamburger

Srednje velika pica

Prženi krumpirići

Kobasica

Sendvič

Rolani kolač

500

600

250

309

270

342

300

240

275

50

50

110

176

150

134

60

140

100

250

300

275

543

420

458

70

350

375

Sumerani su pivo upotrebljavali u različite svrhe: kao lijek (na papirusu iz Ebersa godine 1.555. p.n.e. zapisani su 3.500 godina stari napuci o liječenju s pivskim talogom), kao piće za vjerske svetkovine te kao novac kojim su plaćali fizičke radnike, državne službenike, pa i dostojanstvenike. Naravno, visina nadnice je bila različita, ali je to zahtijevalo da se čak 40 % od ukupno proizvedenih žitarica prerađuje u pivo. Prevozili su ga na vrlo domišljat, rekli bi suvremen, način. Ječmene su pogače pravili na jednom mjestu, prevozili ih do mjesta plaćanja, gdje su ih miješali s vodom i izlagali sunčevoj toplini da bi pospješili alkoholno vrenje. Proizvod je bila gusta i mutna tekućina u kojoj su plivali komadići žitarica, pa su je pili kroz slamku. Zbog izrazite kiselosti, okus su joj popravljali dodatkom aromatičnih trava (pelin, glog, šafran) i meda, a smatrali su  je toliko vrijednom namirnicom da je mogla služiti kao platežno sredstvo.

Izvor: Pivnica.net

Posjetite i pretplatite se na naš kanal

RECEPTI, SAVJETI, DOGAĐANJA I ZANIMLJIVOSTIspot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci