U Dalmaciji već stoljećima, najmanje zadnja dva, je uzgoj vinove loze hraniteljice obavezni dio života na selu. Tako je bilo, a danas samo u tragovima u malom selu Ljubostinje u šibenskom zaleđu. Tako su i Slamići generacijama u toj priči, a zadnjih desetak godina i profesionalno.
Po povratku iz Njemačke sredinom devedesetih nakon desetljeća gastarbajterstva, Dane Slamić je odlučio nastaviti rad u obiteljskom vinogradu. Dok je bio na radu u inozemstvu vinograd su održavali ljudi iz njegova sela. Vinarija Slamić nema puno trsova u vlasništvu. 1500 ih je u Ljubostinju, 3000 u šibenskom Donjem polju, a kada su krenuli profesionalno prije jednog desetljeća imali su po ženskoj liniji i 5000 loza u Nadinu. Danas ovo posljednje nije više u vlasništvu, ali i dalje kupuju Grenache iz tog vinograda, drugih lokacija u šibenskom zaleđu, tako da je godišnja proizvodnja od 10 do 12000 litara vina. U doba kada Dane Slamić nastavlja s vinogradarstvom, njegov sin Davor kupuje hotel Borovnik u Tisnom i počinje ugostiteljski dio priče. Zapravo, Davor predlaže ocu da kupe još trsova i naprave malu vinariju. Danas oni vina mogu plasirati u svome hotelu, više restorana na prvenstveno šibenskoj rivijeri, u Karlovcu i Zagrebu.
Vinarija je predstavljena ovoga tjedna u prostorijama Češke besede na promociji koju zajedničkim snagama pod nazivom ” Vrijeme je za…” već duže vrijeme održavaju sommelier Tomislav Jakopović i organizator Vjekoslav Madunić.
Uvodna dva suha pjenušca Didin san bijeli 12% alkohola(60% pošip i maraština i 40% debit i trbljan) i Sidin san rose¸12% alkohola (Grenache) su prije nekoliko mjeseci izašla na tržište. Velika većina nazočnih (klupe su bile popunjene 22 ljudi) je dobro reagirala na još jednu idejnu tvorevinu poznatog majstora za pjenušce Gorana Marmilića, njihovog enologa. Potencijal ovoga sortimenta, po riječima Franje Francema, je velik: ” Od Grenachea se može napraviti sve. Lagano vino, teže ozbiljnije crno, a kao što vidimo i pjenušac”. Grožđe bijelog je pri branju imalo 17.3 sladora, 6.1 kiseline i 4.4 na kraju ostatak šećera. Rose od 100% grenaša je imao 17% sladora, 5.3 kiseline i 3.8 ostatka šećera. Zaključeno je da imaju slasti, punoću okusa a u slučaju rosea i gorčinu na završetku gutljaja koja je dobrodošla. To su autentični predstavnici sorti šibenskog i benkovačkog zaleđa, ugodni za konzumaciju u ovome trenutku a MPC u podrumu u Žaboriću je 100 kuna. Ima ih u raširenim dućanima Ultre u šibenskoj županiji.
Okupljenima se posebno dopao rose od grenaša, MPC 65 kuna, koji je bio kraće na maceraciji od prethodne bijele mješavine, istoga sastava kao i bijeli pjenušac, s većim alkoholom 13.5%, slador u preradi 17.3, a kiselina 4.6. Jakopović ovdje prepoznaje kandirano voće, bombon… U procesu proizvodnje po riječima Luke Slamića, koji je bio predstavnik vinarije, čekaju trenutak u pretakanju dok ne dobiju traženu boju. Franjo Francem je zaključio da je ovaj rose bio najbolji od šest vina koja su ponuđena. Ugodno testiranje na radionici završili smo s dva odležana crna vina. Syrah 2015. (slador pri branju 21.8 a kiselina 6.4 , 14% alkohola) te Babić 2017. (slador 19.8 a kiseline 6.2, alkohol 13.5%)
Syrah star 7 godina je bio u bariku najmanje 18 mjeseci. Dolazi iz vlastitog vinograda u Donjem polju. Grožđe je bilo reducirano zelenom berbom, sortno vrlo kompleksno vino, duboka granatna boja koju dobivaju vina s preko 5 godina starosti. Sada je na malo izmaklom vrhuncu trajanja i trebalo bi ga piti i prodati u idućem kraćem razdoblju. Tu su bila podijeljena mišljenja oko tanina ( Suhadolnik), ali je vrijednost neupitna. Tražilo je i dekantiranje, a ne samo dva sata ranije otvorenu bocu. MPC je iznad 90 kuna. I na kraju ali ne i posljednje po vrijednosti Babić iz 2017. I ovdje je napravljen odabir najboljih grozdova u berbi.
Babić je bio u drvu dvije godine. Ima začinskih nota, zrela šljiva, složene strukture, boja crvena s nijansom ljubičaste. Kako je rekao sommelier: “Babić je jako uzbudljivo vino o kojemu puno znamo, ali se još ima za učiti.” Francem konstatira da je babić sada u vrhunskoj formi i jasno sada ga treba i prodati.
Ugodno 90-minutno testiranje smo završili s čašom više babića, a neki i s pokojim prethodnim vinom. Kako nam je rekao Luka Slamić plan je u budućnosti da vinarija ostane na sadašnjim količinama vina koja bi pozicionirali na tržištu još boljom kvalitetom (odabir grožđa) i prihvatljivom cijenom. Dobra i sretna je okolnost da prodaju mogu raditi u vlastitom hotelu. Vjerujem da će u tome uspjeti djed Dane, otac Davor i sin Luka.
Tekst: Vjekoslav Madunić
Photo: Marko Čolić
