Ozaljske skitnje

U Ozlju i široj okolici, posljednjih sam godina bio više puta i pisao o različitim temama, ali uvijek negdje na turističkom tragu. I svaki puta iznova fascinira stari grad koji dominira nad gradom i rijekom Kupom koja prolazi pored njega.

Povijesno dvorac/grad imao je nekoliko značajnih vlasnika počevši od 1244. u posjedu je kralja Bele 4., preko Frankopana, Zrinskih do 1671., pa Batthanya (vladali od 1766 do 1872) kada je nadozidan drugi kat sjevernoga krila te sagrađen novi barokni trakt. Od 1928. je u vlasništvu Družbe “Braća hrvatskoga zmaja”. Spominjem dvorac da bih naglasio kompletnu važnost Ozlja i okolice (primjerice Pavlinski samostan u Sveticama i velikog Ivana Belostenca (1593.-1675.) autora Gazofilacija ili riznice latinsko ilirskih (hrvatskih) enciklopedijski rječnik u 2 sveska kome je spomen ploča postavljena na zidu crkve sv.Vida koja dominira gradom stotinjak metara dalje. A tu, u dvorištu, grob je velike hrvatske slikarice Slave Raškaj (1877-1906) , koje su posmrtni ostaci iz zagrebačkoga Vrapča preneseni ovdje 1999. te bana Nikole Tomašića (1864-1918) koji je također iz Treščerovca prenešen na grobno mjesto pored crkve. Do vrha vode stube nazvane po Banu koji je banovao od 1910. do 1912. godine. Mnoge pojedinosti i cvebe, pogotovo iz Tomašićeva života, saznao sam hladeći se gemištima na njegovoj terasi od sjajnog pripovjedača Stjepana Lipšinića. Preporučujem se i ubuduće…

Tako vam to izgleda u Ozlju, a da nisam ni dotaknuo široke i značajne obitelji za hrvatsku povijest i kulturu Frankopana i Zrinskih. A na desnoj obali Kupe, na kupalištu nizvodno od Munjare ovoga su ljeta zajedničkim snagama zagrebačko poduzeće “Izvan fokusa”, grad Ozalj i TZ područja Kupa te restoran Žganjer otvorili Dnevni boravak ponudivši pića i tradicionalnu kuhinju ozaljskoga kraja (kušao sam sendvič s carskim mesom u BBQ umaku-nepce kaže još…). Uz još nekoliko mesnatih prijedloga tu se možete osladiti i sa sada već nadaleko poznatom tortom Katarine Zrinske. Uokolo su udobne sjediljke na kojima se može i ležati ako zatreba. Predviđena su i predstavljanja vinara ozaljskoga kraja. Prošle subote bila je to vivodinska vinarija Viktora Viktorovskog. Bilo je ugodno hladiti se Kupom izvana, a odličnim vinima iznutra – u obliku gemišta. Probao sam i čisto, naravno. Najviše mi se dopao pinot bijeli, a redom smo probali još i graševinu, pinot crni i rose od iste sorte. Dobro zamišljen i realiziran Boravak svakako treba nastaviti i idućega ljeta. Ovogodišnji završava na kraju kolovoza.

Moje omiljeno kupalište nalazi se na Dobri u selu Grdunu. Kraj staroga Matinog mlina uz jedan mali sedreni vodopad uvijek se najbolje rashladim.Tako je bilo i ovoga puta samo nas je mučio zatvoreni bife koji je ipak proradio dva sata nakon naznačenog početka rada. Piva je bila još slađa nakon čekanja. Inače, ovdje dolaze ljudi iz Karlovca i okolice, a vidio sam i nekoliko slovenskih registarskih oznaka. Tu je i svim posjetiteljima poznati restoran Papalina sa dobrom i cjenovno pristupačnom ponudom.

U nekoliko kilometara udaljenom Jaškovu nalazi se jedan od najboljih restorana sa janjetinom u Hrvatskoj. Restoran je započeo s radom još 1974. godine a vrlo uspješno ga vode supružnici Žganjer, Marina i Ivan. Njihova kći Lidija, PR restorana, idejni je pokretač i izvršitelj višegodišnje manifestacije Štrudlafest (ove godine se održava od 3. do 5.rujna). u Zagrebačkoj školi za menađment postala Specijalist održivog razvoja turizma. I to iz godine u godinu potvrđuje inovativnim pristupom ugostiteljstvu što je rezultiralo prije nekoliko godina proizvodnjom najduže štrudle na svijetu 1479.30 metara. Kako su u Sisku nešto kasnije napravili dužu, kaže Lidija u razgovoru:  “Planiramo dužinu od 3 kilometra”. I vjerujte mi kakva je, mogla bi to i ostvariti. Predlažem joj udaljenost do neke europske metropole Madrid je na 2185 km ili Stockholm pridružili bi se i oni izradi poput nizozemskih gostiju, peteročlana porodica, koja je u školi tete Vesne ovoga ljeta naučila tu vještinu. I ove godine će na ŠFestu biti likovne radionice art apetit uz domaću štrudlu, Štrudla safari na Dobri (uživanje u štrudli vozeći se u čamcu). Žitna lađa puna štrudlomana kretat će iz Brođana, a Štrudla by bike polako postaje cjelogodišnja manifestacija. Sa velikim zadovoljstvom priča mi neumorna Lidija Žganjer Gržetić.

A šta ima u restoranu? Puno “lipih stvari”odnosno jela. Početno jelo prvoga dana za ručkom, nakon aperitivne viljamovke, je bila pašteta od janjeće jetrice na slatkoj posteljici tanjura. Izvanredna tekstura sa punim okusom janjetine uz taj pomalo slatkasati štih koji je za moj ukus dodana vrijednost.

Restoran je poznat i po juhi od vrganja koji su zamirisali kroz cijelu salu. Prije godinu, dvije bili su u komadima a ovaj puta usitnjeni. Sjajan okus, puna usta a za mene idući puta ponovno u komadu, jer je doživljaj jači.

Glavno jelo su bila janjeća jetrica na žaru sa prilogom, kaže mi konobarica Marija vrlo tražena od gostiju. I zaista su bila ukusna a za one koji vole ista jetrica na venecijanski način, dolce e garbo, moguće je napraviti paralelnu ponudu, jer ovdje svako jelo od janjetine zaslužuje visoku ocjenu. Pio sam vina ovdašnjih vinara- uz paštetu Šostarov rizling, zatim Frlanovu graševinu, a uz jetra na žaru komparativno Šostarovu frankovku i zweigelt D.Vrbaneka.

Na kraju uz štrudlu od šljive, kao sezonskog voća, popularni gramuš (mješavina graševine i muškata) vinara Žabčića. Vina toga kraja , i zbog male količine, nisu poznata širom Hrvatske međutim zaslužuju pažnju kao i ljudi koji ih iz godine u godinu rade kvalitetnije. A o tome ću posebno u članku za nekoliko tjedana.

Drugoga dana ručak sam počeo sa juhom od domaće rajčice. Ovo domaće treba shvatiti doslovno, jer rastu u nedalekom vrtu. Pristojno, sa dobro izbalansiranim kiselo slatkim okusom, jer to ovdje može biti problem ako nije.

Posebno zanimljivo je bilo drugo jelo, koje mi je servirala mlada konobarica Božica koja je tek započela taj lijepi, ali i naporan posao, a to su bili valjušci s dvora Zrinskih u umaku od svetičke pavlinovice (gorko slatki liker iz samostana) po receptu iz 16. stoljeća s đumbirom i brusnicama u umaku od već spomenutog likera. Jelo u kojemu postoji opasnost da prevlada alkohol, ali valjušci iz kuhinje koju je toga dana vodila g.Blaženka nadvladali su i “popili” sve. Jelo s kojim se restoran može ponositi.

Slijedili su svinjski medaljoni u umaku od karlovačkog piva. Pogađate. Medaljone znam iz niza jela prijašnjih godina, ali umak…odličan i kaže dajte još! Ovdje ću po prvi puta spomenuti cijenu 65 kuna, jer vrijednost za spomenuti novac nadmašuje brojku. Uz prilog od, opet, cikle iz vrta i valjuške.

I na kraju ili na početku priče o restoranu njihov slatki brend Torta Katarine Zrinske po recepturi iz 17. stoljeća. Dvanaest slojeva te barokne torte sa čak trideset sastojaka je vjerujem svjetski raritet kao i ona u jednom trenutku najduža štrudla na svijetu po Guinnessu! Eto tako vam to rade u Jaškovu u restoranu Žganjer. Posebno naglašavam da restoran ima svoju klaonicu, upravo zbog stoke sitnog zuba, janje, koju se živu nabavlja i prevozi najčešće sa Krka i Paga u ovo malo mjesto. Dakle, sljedivost i svježina mesa su zagarantirani. Na kraju pronađite vremena na završetku prvoga tjedna u rujnu i dođite u Jaškovo kroz tri dana centar svjetske ponude u štrudlama! I njih nema samo 5-6 vrsta već nekoliko desetaka, dođite i provjerite.

Tekst i fotografije: Vjekoslav Madunić

Prethodni članakKonoba Levrnaka
Sljedeći članakAura day u Našoj priči by Flâneur
spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci