Konoba Levrnaka

Kolikogod se trudili opisati ljepotu kornatskih otoka ne možemo nadići opis velikog engleskoga pisca G.B Shawa koji je rekao: “Posljednjega dana Stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate”

Murterske obitelji su posjednici otoka ili dijelova otoka, kao na Levrnaki primjerice, na Kornatima. U prvom tekstu sam pisao o Miru Ježini Pastiru koji je vlasnik kampa a donedavno i konobe Andrija gdje upravo zaživljava Informacijski centar NP-a Kornati. Nekoliko stotina metara dalje druga obitelj Ježina, pod nadimkom Sikavci također u vlasništvu Levrnake, otvorili su lijepo uređeni restaurant/ konobu Levrnaka. A kratka povijest izgleda ovako. Mladen Ježina Siko je nakon završene srednje Ugostiteljsko hotelijerske škole u Zagrebu i iskustava koje je stekao najviše u zagrebačkom hotelu Internacional po povratku u Murter 1978. g. otvorio caffe u središtu Murtera “Siko”. Taj prvi, početni ugostiteljski potez širi već godinu kasnije započevši gradnju kuće na Levrnaki koja će tijekom godina prerasti u objekat današnje veličine. Osamdesetih godina su u điru bili izletnički brodovi za Kornate. Tako su i Ježine svojim Galebom prevozili turiste Parkom, a ručak je bio u njihovoj konobi na Levrnaki. Desetak godina kasnije 1998. supružnici Danijela i Mladen odlučuju se u potpunosti posvetiti lokalu, čekajući Daniela koji će pojačati ekipu.Tako izgleda kratka povijest.

Mladen Ježina Siko i Daniel Ježina

A danas to je fino “nasukana” konoba na obali, ne prevelika duguljasta “obučena ” u drvo sa terasom, loungeom i svim popratnim postrojenjima (primjerice agregat, postrojenje za desalinizaciju koje dnevno gotovo 7-8000 litara mora pretvori u pitku vodu, jer vodovoda nema, a potrošnja je velika), lijepo i funkcionalno postavljeni pontoni koji ne strše u okolišu, a mogu uparkirati i dvadesetak brodova srednje veličine. Kuhinju i ostale neophodne prostorije ne ističem, jer to ionako moraju imati. Ipak, ističem u ovom dijelu teksta šank od kamena i još neke kamene dijelove u sastavu konobe, jer ih je radio uz svoj inovativno kuharski posao veliki murterski ugostitelj Zoran Jajac, koji je ovdje radio po povratku iz Zagreba od 2010.-2014. i velikim dijelom pomogao da se konoba profilira među tri najveće i najbolje u Kornatima. Jajca sam upoznao dok sam pisao o “Fešti” i u dužem noćnom razgovoru shvatio koliko je kreativnog dao sada već poznatoj murterskoj kužini. To je najmanje, a istinito što mogu reći in memoriam nedavno preminulom Zoranu. Pleslić -Bobo osnivač Tic taca i Jajac su ljudi koje moramo uvijek isticati kao predvodnike u stvaranju murterskog ugostiteljstva.

Vraćam se na kraj devedesetih, kada idući očevim stopama istu školu u Zagrebu završava Daniel Ježina, a zatim i Višu ekonomsku školu-smjer turizam 2002. današnji komandant (moje autorsko pravo) posade i konobe i pridružuje se obitelji u konobi. Komandant -djeluje vojničkim izrazom, ali ja sam ga tako doživio. Ne viču i strogo naređuju svi takvi, ima ih koji smireno, sistematski bez panike rade svoj posao. U toj kategoriji je Daniel.

A kužina koju predvodi Toni Zengić, šibenski ugostiteljski učenik dvije je godine sticao iskustvo u Pelegrinu, a sada je pune četiri u Levrnaki, radi odlična jela od svježe ribe, školjaka i rakova. Čovik i prateća ekipa dobro znaju svoj posao. Dio te blagodati sam i ja kušao, obilna tri obroka tijekom dva dana, navodim u nastavku teksta.

Jadranski škamp

Ručak prvoga dana započeo je sa pijatom na kojemu su bile podvelebitski škampi, dagnje, jadranske kozice (ovaj prilog ističem jer ih ima u butigi sa svih strana svijeta) kanaštrele i rovanice. Sve u pašti al dente svježe, ukusno -pijat bez zamjerke. Gustativni dio je pratila Fakinova malvazija.

Hladna morska plata

Mogli smo ovdje i stati ali ne daju Daniel i Toni. Ja se predajem, šta ću…Dolazi Hladna plata fruti di mare sa meni dragim carpacciom od tune da spomenem samo dio. I onda jasno desert ili slatko kako bi rekli doli- Dugi pijat a na njemu rolada od smokve, cheesecake od domaćeg sira, panna cotta s kavom, čokoladna torta ferrero roscher, semifreddo od badema…Jesam li uspio sve to pojesti? Nisam, oko pola. Trebalo se ići kupati i to dosta da bi se izgladnilo do večere nakon ovakvog ručka.

Desert za ručkom

Kupanje na Lojeni i dva pelinkovca otvorila su mjesto večernjem obroku, a taj kulinarski i gastronomski vatromet je izgledao ovako: Hladno predjelo od morskih plodova (salata od hobotnice, frigan i mariniran morski pas, carpaccio od tune, marinirana tuna, crni i bijeli sashimi obložen sezamom, soja sos sa hrenom, pašteta od tune i tartar od tune, garnirano kaparima…) Sve ukusno, obilno uspio pojesti oko 2/3, a moj favorit je tartar dok mu leđa gledaju za malo frigani pas i sashimi.

Hladna plata morskih plodova

Trebalo je to i zaliti, a u tu svrhu konobar Željko koji me najviše posluživao predložio je Testamentov babić i debit A.Sladića. Dobar prijedlog. Po prvi puta sam te večeri jeo taglioline u umaku od ježinca. O, može li se to pa šta ima u tom ježincu?. Škrto mesa pa ih se mora puno upotrijebiti. Po mom guštu malo se više osjeti soli, a nego što će pa ne dolazi iz rijeke.

Tagliolini s umakom od ježinca

I sad kad sam zapravo trebao završiti večeru već se pekao kovač porcijaš u loštijeri sa krumpirom i povrćem. Ovdje sam natopio šanpjera obilato saftom jer je meso malo presušilo. Ipak je on na prvom mjestu za kuhanje ili na žaru. Završio je taj prvi dan, treba poći na spavanje, ali ne, Daniel predlaže konjak,(zapravo ga vinjakom moramo zvati zbog Francuza!) Šovran istarskog vinara Rossija. Bože moj kako se dobro uklopio. Toliko dobro da smo ponovili još dvaput…

Brudet

I drugi dan postoji ručak. A moja želja brudet bila je zapovijed za Zengića. Velika teća, za najmanje dvoje ljudi ispunjena škarpinom, škampima, rovanicama, a prepoznao sam još ugora, rošpu i pasa…Može li bolje? Ne vjerujem. Brudet je bio nekada zapravo siromaško jelo, ali Toni nije htio da se i ja tako osjećam, hvala mu. Odlično pripremljeno s palentom, kašom, žgancima kako hoćete, kao prilogom. Najboljim prilogom. Ovdje sam uživao uz Sladićevu maraštinu. Završavam tekst pohvaljujem izuzetno ljubazne konobare Željka (s kojim sam puno pričao o vinima), Gorana, Ivicu, Lucu za šankom i neka ne zamjere ostali oni će doći drugi put na red. Jer ja se u to gastronomsko carstvo sigurno vraćam. Svi komplimenti obitelji Ježina Sikavci i neka guraju dalje sinove, kćeri, unuke, jer ugostiteljsko gastronomsku žicu sigurno su naslijedili. Također im želim da se kao pojedinci izbore za dobar tretman u Nacionalnom parku, jer Kornati su i njihovi i svih nas. Treba pronaći balans…

Daniel Ježina

Tekst i fotografije: Vjekoslav Madunić

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci