Piletina s cous-cousom

Ukusno jelo od cous-cousa [kuskusa] sa pirjanom piletinom i povrćem.

za 2 – 3 osobe

0,05 kg pilećeg mesa (od prsa i batka)

0,15 kg crvenog luka

2 češnja češnjaka

0,1 kg svježe crvene paprike

0,2 l umaka od rajčice ili pelata

koncentrat rajčice

0,15 kg cous-cousa [kuskusa]

0,4 l pileće juhe ili kocka koncentrata pileće juhe rastopljena u vodi

sol, papar

maslinovo i suncokretovo ulje

0,05 kg graška (može i smrznuti)

0,05 kg kukuruza šećerca (može konzervirani)

Nakon što piletinu očistimo od kostiju (video je ovdje<-link) i kože, narežemo meso na kockice te ga prepržimo na malo masnoće. U međuvremenu narežemo na manje kockice očišćeni crveni luk, češnjak i svježu crvenu papriku. Kada se meso ispeče, izvadimo ga na tanjur, pa u posudu na istu masnoću dodamo rezani crveni luk, češnjak i papriku, propirjamo je, pa kad luk malo povene (možemo doliti i malo juhe da nam luk ne izgori) odnosno kad tekućina ispari dodamo još malo ulja i ostaklimo kuskus, vratimo piletinu, dodamo rajčicu pelate i malo koncentrata ili gotov umak od rajčica, promiješamo, pa podlijemo procijeđenom pilećom juhom ili kockom koncentrata rastopljenog u vodi. Dodamo grašak i isprani konzervirani kukuruz šećerac. Kuhamo dok se kuskus ne zgusne odnosno dok ne upije tekućinu. Kad se zgusne ugasimo plamen i pokrijemo posudu kratko, pa poslužimo jelo vruće uz neku svježu salatu uz bijelo polusuho vino.

Cous cous je tradicionalno berbersko jelo od pšenične krupice (granule durum pšenice) kuhano na pari. Tradicionalno se servira s mesom ili povrćem odnosno varivom preko njega. Kus-kus je glavna namirnica u kuhinjama sjevernoafričkih zemalja (Maroko, Alžir, Tunis, Mauritanija, Libija).

Kus-kus serviran s ribom je tradicionalno jelo na zapadnoj Siciliji, a predstavlja se i kao tradicionalni prehrambeni proizvod koji službeno priznaje talijansko Ministarstvo poljoprivrede.

Kus-kus je izabran kao treće najdraže jelo Francuza u 2011. godini.

Izvorni naziv je izveden iz berberskog jezika (berberski:seksu [što znači dobro valjano, dobro formirano, zaobljeno]). U svijetu danas postoji mnogo naziva i izgovora za kus-kus. U berberskom je poznat kao Seksu ili Kesksu, a u arapskom se izgovara Kuskus.

Prvi pisani trag o kus-kusu nalazimo u kuharici iz 13. stoljeća pod nazivom Kitāb al-tabǐkh fǐ al-Maghrib wa’l-Andalus (arapski), “Kuharica Magreba i Al-Andalusa”, s receptima za kus-kus koji su danas poznati širom svijeta. Danas je kus-kus poznat kao nacionalno jelo zemalja sjeverne Afrike. Nakon toga se kus-kus brzo širio i bio je poznat do Tripolitanije na zapadu dok je na istoku u području Cirenaike prevladavala egipatska kuhinja s kus-kusom samo kao povremeno jelo. U Alžiru, Maroku, Tunisu i Libiji kus-kus je osnovna prehrambena namirnica. Isto tako, kus-kus je nacionalno jelo Alžira. U 16. stoljeću kus-kus je prešao iz Sirije u Tursku gdje se jeo u većini južnih provincija.

Pravilno kuhani kus-kus je svijetao i pahuljast te nije ljepljiv. Tradicionalno se u sjevernoj Africi koriste posude za kuhanje na paru (zvane kiskas u arapskom ili Couscoussier u francuskom jeziku). U doljnjoj posudi se kuha meso ili povrće kao varivo, a na tu posudu se stavlja druga posuda (poput poklopca) u kojoj se na pari kuha kus-kus koji upija mirise iz variva. Na rubovima postoje rupe koje omogućavaju pari da izađe van. Do sada je pronađeno malo arheoloških dokaza tih posuda, vjerojatno jer su bile izrađene od organskih materijala.

Kus-kus koji se prodaje u većini supermarketa zapadnih zemalja je prethodno kuhan na pari i osušen. Pakiranja uglavnom sadrže upute po kojima treba dodati 1,5 šalicu kipuće vode za svaku mjeru kus-kusa te poklopiti na pet minuta. Kus-kus nabuja za nekoliko minuta i spreman je za posluživanje. Prethodno kuhan kus-kus zahtijeva kraće vrijeme pripreme od uobičajenog kus-kusa, tjestenine ili riže. Izvor: Wikipedija

Prethodni članak
Sljedeći članak

Posjetite i pretplatite se na naš kanal

RECEPTI, SAVJETI, DOGAĐANJA I ZANIMLJIVOSTIspot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci