Ovoga tjedna u Češkoj besedi predstavili smo jednog od vodećih baranjskih vinara Slavka Kalazića i njegova Vina Kalazić.
Osebujan čovjek, inženjer elektrotehnike nije ni slutio 1987. godine kada je otvorio tv servis u Osijeku što će raditi petnaestak godina kasnije. Odlični rezultati u poslovanju doveli su ga samo godinu kasnije do prodaje elektroničkih dijelova i do rata, na tržištu bivše zemlje, postizao je velike uspjehe u trgovini. Početkom devedesetih već ima i dućan u Zagreb, ali astrologinja mu, a on je uvjereni astrolog, predviđa početak drugog posla koji će ga zaokupiti još više nego elektronika…
Kako sam kaže, poželio je malu vikendicu u Batini da se odmori od svakodnevnih stresova, a znao je raditi i 16 sati dnevno. Kraj kuće je bio omanji vinograd s kojega se ipak u rodnim godinama dobivalo 600 – 700 kg grožđa. Slavko je zaboravio brinuti o vinogradu i u vrijeme berbe uspio je skupiti jednu kantu grožđa. Navodi da je to bio prvi okidač da se dokaže i na tom poslu investiravši gotovo sve novce od elektronike kupuje zemljište na Banovoj kosi i 2004. i 2005. sade se novi vinogradi. Osim neizostavne graševine tu su pinot sivi, chardonnay, traminac, sauvignon te cabernet sauvignon, pinot crni… Da spomenem dvije najznačajnije crne sorte od više njih.
Već prva berba 2007. je u Hrvatskom zavodu za vinarstvo i vinogradarstvo ocijenjena izuzetno dobro. Na tržište je izašlo sedam vrhunskih vina od deset, granica je bila 87 bodova. Sljedeća 2008. je bila berba s punim urodom i od tada kreće uspješna priča vinarije Kalazić koja je i u Hrvatskoj i na međunarodnim natjecanjima (Cuvée Batina 2010. Decanter zlato 96 bodova!) skupila preko stotinu zlatnih medalja.
Već 2010. Kalazić odlučuje da će krenuti putem ekološkog vinarstva, pripreme i dobivanje dozvole su se ostvarili četiri godine kasnije. Priča o vinima i vinarstvu nije jednostavna. Kalazić kaže da je često intuitivno reagirao ne znajući kakav će biti krajnji rezultat. Prije nekoliko godina ostavio je sauvignon na trodnevnoj fermentaciji. Kada je išao pretočiti dobio je gomilu pjene, a u čaši je bilo vino boje piva zlatni pan. Odlučio je to vino pomiješati s finim talogom graševine iz iste berbe. Napunio je tri bačve, oko 1500 litara, ostavio 6 mjeseci. Iznenađenje je bilo veliko-lijepo vino žuto zelene boje sa 14.5% alkohola. Bilo je takvih postupaka više puta, zapravo nije znao što će se dogoditi na kraju, ali ga je vukla njegova intuicija.
Nije bila rijetkost da njegova vina u prodaji imaju oko 17% alkohola, a traminac iz 2017. kojega smo probali kao predzadnje vino imao je 19.2%, ali je zaokruženo na 18.5% alkohola! Grožđe za ovo vino je brano krajem 9. i početkom 10. mjeseca. Zlatne boje kao rezultat maceracije s ekstremnim alkoholom, ipak skladno zaokruženo i užitno.
Inače, traminac iz ranijih berbi bio je šampion BeoWine-a 2012., pobjednik u Slovačkoj, šampion našega GAST-a. U jednom od osječkih lokala i sada se prodaju četiri kartona tjedno, što je za tu sortu i s ovakvim alkoholima velika stvar. Razgovaramo i o etiketama na Silver liniji to su biljke koje se na čistom prostoru vinograda same zametnu. U takvom ekološkom vinogradu rastu i kamilica, gospina trava, stolisnik, ali i gljive ili kako kaže vinar, graševina u nekim godinama i bijela vina općenito imaju refleksiju neke od voćke, zato smo ih ukomponirali na etiketi (npr. jabuka).
Probali smo čak osam vina, a osim spomenutog traminca navesti ću još četiri, sve iz Premium linije koja je perjanica vinarije. Chardonnay 2018. 13% alkohola je maceriran oko 12 sati, vino ima lijepe kiseline samim time i svježinu, izrazitu aromatiku, slasno za poželjeti čašu više… Inače je chardonnay 2008 prvo vino iz linije Premium i rasprodao se vrlo brzo. Znamenit je i chardonnay iz 2012.
Pinot crni 2012 s 14% alkohola i s likom divlje patke na etiketi sada je u pravoj formi nakon punih 10 godina. Vino je još uvijek svježe, boja mu je tamnija sada, a klasična pinotovska je blijedo crvena. Kalazić kaže: “U Baranji (majci vina na mađarskom) crno vino koje nije odležalo barem 3 godine ne može ići u Premium klasu”. Ovo vino je u vrlo jakoj konkurenciji dalmatinskih vina bilo pobjednik na smotri u Dubrovniku 2018, a CS je zavrijedio broncu.

Između, sa srebrom je bio Kiriđijin dingač. MPC 100 kuna Cabernet sauvignon 2017. 13.5% alkohola je bran u dva navrata, prije pune zrelosti i kao prezrelo grožđe. Rezultat je moćni vepar (životinja na etiketi) tamne boje, jakog tijela, osjete se prezrele note…Ni ovo vino nije u padu pet godina mu je tek…MPC 159 kuna.
Vrhunac te večernje rapsodije u vinima je bio završni Cabernet sauvignon iz čak 2008. godine! Netko je rekao 14 godina svježe, ne staro kako je uobičajeno reći, vino. Grožđe je brano u studenom, a ima 15.5% alkohola. Skladno, zaokruženo, punih tanina traži i dvije, a ne samo čašu više! Nova vinarija na širem području Zmajevca s najsuvremenijom opremom, dugogodišnji suradnik enolog Samir Nađ i vječna znatiželja Slavka Kalazića su jamci da ćemo i ubuduće iz ovoga dijela Baranje dobivati kvalitetna i vrhunska vina u tri proizvodne linije: Classic, Silver i Premium.
Na kraju predstavljanja dugogodišnji enolog u najvećim hrvatskim vinarijama, sommelier, čovjek s najvišom reputacijom u tom poslu Franjo Francem je rekao: “Stil vina apsolutno odaje autora- sadržajna, bogata, putrasta…, njegova vina bih usporedio sa kalifornijskima.
Kod nas još uvijek prevladava mišljenje da su slavonska vina tanka, a dalmatinska bogata. Međutim, usporedite neko bijelo ili crno Slavkovo vino sa spomenutim dalmatinskima i vidjet ćete da će Kalazićeva nadjačati. Prednost Baranje je tlo. Ista sorta će sačuvati više svježine.
Slavonska vina sada imaju jednake uvjete kao Dalmacija. U ovom trenutku su izjednačeni. I završno, Slavkova vina su sofisticirana, nema ekstrema ni gore ni dolje. Koncentrirana su, zadržavaju svježinu nakon više godina pa i desetljeća.
Neću reći ništa novo, ako konstatiram da je Kalazić jedan od najboljih proizvođača s tog područja i šire u Hrvatskoj.” Ja ću još dodati da su Rimljani još prije dvije tisuće godina uvidjeli pogodnosti baranjskoga tla i podneblja. Naime, ovdje je jednak broj sunčanih sati kao na jadranskom Hvaru!
Tekst: Vjekoslav Madunić
foto: Marko Čolić