5. BLAŽ Enology u Međugorju – završna svečanost, druženja, posjete vinarijama i Mostaru

Protekloga tjedna je, kao što sam već pisao, u Međugorju održan 5. BLAŽ. Trodnevni boravak ondje sam iskoristio da upoznam nove vinarije. Kod nekih sam bio po drugi ili treći put, ali sam sada pronašao vremena da vidim po prvi puta Blagaj i naravno Mostar.

Završna svečanost uz priznanja i druženja

Završna svečanost oko bazena u Sport centru Međugorje okupila je 27 vinarija, 26 iz Hercegovine i goste iz Italije. Vinarije su smještene u peterokutu gradova: Međugorje, Čitluk, Ljubuški, Čapljina, Mostar te iz Trebinja. Atmosfera je bila nezaboravna s puno pjesme, smijeha i radosti kako i priliči događaju gdje se toči vino. Vino kao što znamo, u umjerenim količinama, razgaljuje, okuplja i povezuje. Tako je bilo i te večeri u Centru gdje se okupilo puno ljudi uživajući u pjesmama Mate Miličevića, Branimira Bubice i klape Sebenico, popularnog Bebe iz Metkovića te glavne pjevačke zvijezde Đanija Stipaničeva. U takvoj situaciji priključio sam se zadnjih sat vremena međugorskoj klapi, a oni su pitali: “Di si bija dosad?” – komentirajući moj glas i izvedbu. Ajde neka, dobro je i to čuti.

Lijepe uspomene uz drage ljude

U službenom dijelu događaja dodijeljena su priznanja. Polaznicima tečaja prvoga stupnja sommelierstva diplome je uručio Mate Vasilj Dida iz vinarije Petrus Međugorje. Vinar Josip Brkić predao je zahvalnice brojnim podupirateljima festivala. U ime USAID turizma nazočne je pozdravio Ibrahim Osta koji je o vinskoj cesti govorio kao o jednoj od najekskluzivnijih u svijetu i doslovce se poistovjetio s njom: “Imamo sjajna vina, imamo odličnu hranu, prelijepe pejzaže…” 5. BLAŽ Enology otvorio je poznati kirurg dr. Krešimir Rotim koji je uručio i specijalna priznanja trojici istaknutih ljudi koji su svojim radom promovirali hercegovačka vina. Josipu Muselimoviću, akademiku, književniku i ljubitelju vina. Tihomiru Prusini velikom enologu, prvom doktoru enologije u BiH (sve čestitke prijatelju…) te Miru Ragužu, grafičkom dizajneru koji je smislio vizualni identitet hercegovačkih vina.

Odličnu gastronomsku ponudu predvodili su chefovi Nihad Mameledžija i Ante Šarić te restorani La Casa i Selekcija d.o.o. Sveukupno besprijekorno organizirana smotra vina na razini najvećih takvih događanja u Regiji i ostatku Europe.

Đani Stipaničev

Vinarija Andrija

Vrijeme je za vinarije i vinare. Vinarija Andrija u Paoči, kojoj su suvlasnici Miro i Valentin Čorić dali ime po svom pokojnom ocu, impresionira veličinom, uređenošću i kvalitetom. Podrum je od mog posljednje boravka ondje dograđen do kraja i po onome što sam vidio sigurno će zadiviti svakog budućeg posjetitelja. U inoxu i drvenim bačvama nalazi se oko 700000 litara prvoklasnog vina. U svom vlasništvu imaju “samo” 7 hektara trsova, ali u vinograde njihovih više desetaka kooperanata ulaze agronomi podruma koji kontroliraju i usmjeravaju rast i njegu loze do berbe. Kroz podrum nas je provela izuzetno srdačna mlada Katarina Čorić, koja je i voditeljica hotela Baština, smjestivši nas u restoran. Pršut i kozji sir pomogli su da meritornije ocijenimo četiri vina Žilavku 2019. 12.5% alkohola Rose blatina 2019. (85% blatine, 10% alicante boushcet i 5% trnjaka) zatim blatinu iz 2018. 13.5% alkohola, Vranac selekcija iz 2016. (vinograde obrađuju monahinje u manastiru u Trebinju) i završno konjak VS (odležao u bačvama gdje je bila blatina oko 26 mjeseci) star oko četiri godine, a edicija XO šest godina.

Sve odlično i bolje, vina koja su dobila cijeli niz nagrada na Decanteru, IWC-iju, Beowine-u i drugdje. Sjajni konjak, pardon vinjak, na završetku bio je pravi reprezentant cijelog asortimana žestica počevši od neizostavne loze koju ovdje proizvode. U podrumu je i posebna prostorija, poput trezora Banka vina gdje svoje staklene ormariće i ključeve posjeduju njihovi prijatelji i ponajbolje mušterije. Da poželiš biti vlasnikom jednog od njih.

Za vrijeme degustacije spustio se pravi ljetni dažd koji je svakako dobro došao u ovo ljetno doba. Priča nam Andrija Čorić (ime nasljedno na djeda) voditelj prodaje i marketinga o sadašnjoj realizaciji i budućim planovima ove velike vinarije. Inače stasiti Andrija je igrao profesionalno košarku u Ciboni i Širokom, između ostalih, i danas još zaljubljen u košarku, ali sada potpuno posvećen svojoj novoj ulozi.

Vinarija u Zagrebu ima predstavništvo iz kojega se distribuira vino diljem Europe, a o tome brinu Valentin i njegova supruga Nela.

Katarina Čorić iz Vinarije Andrija

Carska vina Grgo Vasilj

U samom centru Međugorja u utrobi Križevca smješten je podrum Carska vina Grgo Vasilj. Carski zbog povijesnih činjenica da se ovdje vino proizvodilo još za Rimskog carstva, a kasnije se točilo i na dvoru u Beču. Danas, s ponosom ističu da imaju porodične tragove vinarstva više od 170 godina unatrag a pouzdano od 1888., kada je Grgin pradjed Stanko krenuo obrađivati vinograde. Vinogradi na površini od dvadesetak hektara nalaze se u Međugorju, Vionici, Čitluku i Mostarskom okolišu. Posebno su vrijedni vionički vinogradi koji daju najveći dio grožđa u selekcijama. Vina su osim Impera i Domine dobila imena po Andrijinoj djeci, Grginim unucima, na što je stariji Vasilj posebno ponosan. Inače, Grgu sam prvi puta sreo u njegovom podrumu (gdje je vladala neobična tišina i mirnoća, još i danas se toga sjetim…) a on sam je izuzetno mirna i staložena osoba. Takav je bio i protekloga tjedna dok smo razgovarali na BLAŽ-u sa bučnom glazbenom pozadinom. Andrija, završeni ekonomista-smjer turizam, brine o prodaji i PR -u vinarije. Andrija na BLAŽ-u ima nezahvalnu ulogu glavnog organizatora koju je odlično odradio.

Vratimo se u podrum i asortimanu Carskih vina. Tu ćete pronaći: Carsku žilavku fine edition, Carsku blatinu fine edition, žilavku Domina premium edition, blatinu Impero premium edition, žilavku limited edition (sa odabranih lokaliteta Vionice i Međugorja), zatim Rose Nika od blatine, Cuvee David red (mješavina CS-a i blatine) te Sophia Cuvee blanc. Engleski nazivi jer je vinarija okrenuta izvozu od SAD-a do Europske unije, o čemu brine Andrija. Probao sam na svečanosti 3-4 vina a posebno mi se svidjela Sophia. Poštovanom Grgi želim i dalje uspješnu vinsku priču i porodičnu. Prije četiri godine mi je s ponosom govorio o svojih 18-estero unučadi, a danas ih je već 21. Bravo Vasilji! Na kraju svakako treba spomenuti liniju žestokih pića Cesarica koja su također brend Carskih vina.

Andrija Vasilj

U nedalekom Ljubuškom tražio sam neko vrijeme Keže, jer se još nisu okupili na jednom mjestu u vinogradu, kao što je plan za nekoliko godina, već smo posebno bili u starom podrumu i novim zasadima na odličnom mjestu u Studencima. Vizualno i po preoranom kršu mjesto me podsjetilo na vinograd Bože Bačića u Podgradini kraj Benkovca. Taj krš su, poput Nuića, obrađivali teškim strojevima, a na jednom mjestu je već i golemi iskop za buduću vinariju. Kada se taj plan ostvari, zasada je u nacrtima, bit će to najsuvremenije postrojenje i prostorije za prijem gostiju praktički pod zemljom da ne strši u okolišu već je potpuno uklopljeno u krajolik. Fantastično! Do tada Mirko Keža, koji nas je primio i dalje radi u Njemačkoj, kao i brat Danijel, majka Ivanka i otac Marko su se prije koju godinu vratili u svoje Studence da bi pripremili teren za cijelu ovu priču. Kaže mi Mirko ima puno poslova s kojima bi mi više i lakše zaradili novce, no njihova upornost (prednjači otac, ali bez majke ništa…) da se u svome kraju bavimo tradicionalnim kulturom lozom, odnosno vinarstvom će na kraju pobijediti usprkos svim teškoćama s kojima se svakodnevno susreću. Vina, osim u starom podrumu udaljenom nekoliko kilometara od vinograda, prodaju u Mostarskim vratima i naravno u Njemačkoj. Veliki je problem što se ne mogu dobiti krediti na više godina od 5 što je za ovakvu investiciju premalo vremena. Kušao sam naravno i vina. Tradicionalne sorte ovoga kraja bila su užitna i dobro ukomponirana. U cijeloj priči puno pomaže Mirkov ujak Slaven Petrušić brinući oko više segmenata u vinskoj priči. Od 130000 zasađenih loza, a toliki je i kapacitet sadašnjega podruma, u Studencima je 65% žilavka, a u onih preostalih 35% ima blatine, syraha, Cabernet sauvignona i plavca malog. Želim Kežama sve najbolje u ovom velikom vinskom poduhvatu pa kad i nuić završi svoj podrum rijetko će koja destinacija imati takvu vrhunsku ponudu u najboljim objektima. A sve nadohvat trebižata i znamenitih vodopada Kravice.

Vinar Mirko Keža

Bio sam, kao što spomenuh u uvodu i u Blagaju, Mostaru i Žitomisliću. Krećem od zadnje spomenutog mjesta gdje se nalazi manastir koji se prvi puta spominje u 13. stoljeću, a od 15. nadalje ima više izvora s građom. Manastir je oduvijek imao vinograde u neposrednoj blizini Neretve. Danas ih ima oko 8 hektara i dani su u zakup, a manje površine za vlastite potrebe su u krugu manastira. Ovdje, uz Neretvu je 70% obradive površine pod lozom. Tu velika vinarija Čitluk d.d. ima oko 70 hektara vinograda. Lijepo nam je o burnoj povijesti manastira (više puta seljen pa čak i spaljen od početka dvijetisućitih ponovno oživljen) govorio Miloš Janjić, a pozdravili smo i sadašnjega igumana Danila Pavlovića. Ondje smo upoznali pravog vinarskog zaljubljenika Zorana Gačića koji s 1500 trsova radi po priznjima mnogih odlično vino u svojoj “Baš maloj vinariji”. Kaže da je prodao prošlogodišnju berbu, naravno kako i ne bi, a ovim putem ga pozivam da sačuva neku bocu do našega ponovnog dolaska.

Pozlaćene carske dveri

Put je dalje vodio u tekiju Blagaj na izvoru Bune. Izmišljeno mjesto po ljepoti i zaštićenosti, što u ona nesigurna vremena nije bila mala stvar, pripadala je najprije bektijskom pa halvetijskom redu derviša. Zgradu u današnjem obliku podigao ju je Omer paša Latas 1851. Začeci prve nastambe sežu u 15. ili početak 16. stoljeća po uspostavljanju osmanlijske vlasti u Bosni. O detaljima prostorija govorio nam je vodič Dario, a pozorno smo ga slušali Mirna Jelčić, Marinko Petković i ja. Prvi dojam, osim čistoće, je jednostavnost i funkcionalnost cijele nastambe. Posebno je zanimljiva poveća soba u kojoj se divanilo, raspravljalo i filozofirao, čitao Kuran, jer je dobijala svijetlo s dvije strane. Tu su i dva mezara jedan je šejha tekije iz 1860. Ačik baše, drugi se pripisuje velikom šejhu Sari Saltuku, ali to nije pouzdano, jer se na više mjesta govori da je to njegov mezar. Lijepo, vrijedno za vidjeti, a drugi put morat ću i u Bunu.

Pogled iz tekije Blagaj na izvor Bune
Detalji iz tekije Blagaj

O Mostaru su napisane tisuće stranica literature, ispjevane mnoge pjesme (Emina), puno se ašikovalo i uživalo u životu, jer je to oduvijek bilo trgovačko središte pravi susret osmanlijske i kršćanske kulture. Na žalost, znamo što se događalo u posljednjem ratu, posljedice se još uvijek vide, a rane vidaju. Naš vodič ovdje je bio Miran Hasibović iz putničke agencije I house travel. Prvu kahvu s uputama domaćice kako piti, popili smo u kafani Alma. Ja sam dodao još sok od kadulje, a društvo ružu i još ponešto.

Mostar je bio pun turista, a dva dana kasnije očekivao se veliki šou skokovi s mosta uz pokroviteljstvo Red Bulla. I dok smo mi odlazili prema Kujundžiluku probijali smo se kroz masu turista. Miran nas je upoznao sa nekoliko važnih mjesta na tom putu uključujući ploču s donatorima za obnovu mosta sagrađenog još u 16. stoljeću, sultan Sulejman Veličanstveni je dao naredbu, a graditelj ili mimar je bio Hajrudin učenik velikog turskog arhitekta Sinana. Most je dovršen 1566. godine i otada traje gotovo 4.5 stoljetna povijest ovoga grada. Nisam pokleknuo pred brojnim suvenirima, a zanimale su me preskupe džezve, već sam potrošačku napast zadovoljio kupnjom bosanskog lokuma misleći da je rahat lokum. Svejedno je dobar.

I eto, stiže kraj reportaži o mojem prošlotjednom boravku u Hercegovini na 5. BLAŽ festivalu vina.

Dabogda se ponovio dolazak ondje i prije idućega BLAŽ-a u kolovozu 2022!

Tekst i fotografije: Vjekoslav Madunić

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci