Važnost pčela u ekosustavu

Slabo zamjetna, ali za život na planeti Zemlji uvelike važna vrsta. Veliki znanstvenik Albert Einstein svojedobno je izjavio: ”Nestanu li pčele sa planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života.”

Bez pčela, nema oprašivanja, nema ploda, nema hrane, nema ni ljudi.

Pčele u ekosustavu imaju vjerojatno jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med, također doprinose našem ekosustavu na način da oprašuju biljke. Svi dobro znamo da bez oprašivanja biljaka ne bi bilo ni njenog ploda, pa tako ni hrane za nas i životinjski svijet. Na Zemlji se samo oko 10% biljaka cvijetnica oprašuje vjetrom, dok 90% oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo pčele.

Drevni narodi su duboko shvaćali ulogu pčele u prirodi. Spominjanje pčela seže još u davna vremena neolitika kada su naši preci na zidovima pećina, između ostalih životinja, crtali i pčele. Američki indijanci su još prije 6000 godina koristili med kao lijek i jelo. Tu su još i faraoni, te rimski vladari na čijim su grobnicama redovito bile naslikane pčele. Tu sitnu posvećenu životinju, iznimne inteligencije, štovali su mnogi narodi i vjerojatno odatle potječe izreka da ”pčele umiru, a ne ugibaju”. Pretpostavlja se da pčele žive na planeti Zemlji oko 110 milijuna godina, a danas raspoznajemo oko 20 000 vrsta.

Savršeno funkcioniranje košnice

Osim što igra ulogu glavnog oprašivača, pčelu možemo nazvati i čudom prirode, a njenom načinu života i inteligenciji se možemo samo diviti. Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor, te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice. Pri tome je bitno naglasiti da kod građenja košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna cjelina. Nema nesuglasica ili svađa. Primjer savršene obitelji. Ugledni znanstvenik ih je također uspio izdresirati da odlaze na hranjenje u određeno doba dana, te da nauče brojati do pet.

Kada lete u mraku, pčele su mogućnosti lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi, te svih ostalih bitnih informacija. Pri tom zadatku ključne su dvije antene na njenom tijelu koje sadrže 3000 senzora. U divljini razlikuju oko 130 različitih mirisa, a točnost pogađanja je izvanredna. Znate li da pas tragač posjeduje točnost pogađanja mirisa od 71%, za što mu je potrebno oko tri mjeseca treninga, dok pčela posjeduje točnost od 98%, nakon samo 10 minuta dresure, bez obzira na ometajuće mirise u blizini kao što su: motorno ulje, losioni itd. Stoga se razmišlja i o primjeni pčela u otkrivanju narkotika ili eksploziva.

Pčelinji proizvodi

Otac medicine Hipokrat, smatrao je da su med, zrak i voda lijek za sve ljudske tegobe. Iz vremena u kojem je živio javljaju se prvi pisani tragovi o primjeni pčelinjih proizvoda i pčelinjeg otrova u medicinske svrhe. Danas taj način liječenja nazivamo apiterapija. Apiterapija koristi pčelinje proizvode kao što su polen, vosak, med i pčelinji otrov, kako bi došlo do izlječenja određene bolesti. Pokazala se uspješnom kod liječenja kašlja, predmenstrualnog sindroma, herpesa, visokog kolesterola i prehlade, a vjeruje se da je uspješna i kod osteoartritisa, alergija i multiple skleroze.

Ustanovljeno je da se med i ostali pčelinji proizvodi, posebice propolis uspješno bore protiv virusa i bakterija. Jedna srodna grana apiterapije naziva se apipunktura i koristi se u Kini, a i u svijetu već tisućama godina. Pri tome se koristi pčelinji otrov, ubodom igle ili ubodom pčele. Tako se pouzdano zna da su neke povijesne ličnosti bile tretirane i izlječene ovom metodom. Među njima su Karlo Veliki, Ivan Grozni, Mao Ce Tung i Leonid Brežnjev.

Opasnost od izumiranja

Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu se pojavljuje fenomen pod nazivom ”poremećaj raspada kolonija” – Colony Collapse Disorder (CCD). Radi se o misterioznom nestajanju pčela kao vrste. Znanstvenici sumnjaju da je za ovaj problem zaslužna grupa pesticida pod imenom neoniktinoidi, koji su se počeli koristiti u poljoprivredi devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas upravo insekticidi te vrste spadaju među najčešće korišćene. Smatra se da kemikalije iz pesticida uzrokuju smrt, a u blažem slučaju gubitak orijentacije kod pčela pri čemu se izgube, te umiru daleko od kolonije. Ovo automatski znači raspadanje košnice jer u nju pristiže manje hrane.

Na institutu u Avignonu znanstvenici su objavili studiju pri kojoj bi ova priča mogla biti moguća. Pčele su bile opremljene mikročipovima koji su pratili njihovo kretanje, te su ih tretirali niskom dozom pesticida tiametoksama. Rezultat je bio taj da su tretirane pčele dva do tri puta češće umirale nego one koje nisu bile tretirane navedenim pesticidom. Pokazalo se da i najmanja doza pesticida na određen način šteti pčelama. Daljnje teorije o izumiranju pčela odnose se na GMO usjeve, te na zračenje mobitela, međutim sve ovo su samo pretpostavke jer nažalost, problem još nije riješen.

Posljednjih godina znanstvenici su se uhvatili u koštac sa ovom problematikom te otkrili na nekim živim pčelama nekoliko vrsta gljivica i virusa što dokazuje da je njihov imunitet narušen. Ohrabrujemo ih u njihovim nastojanjima kako bi otkrili uzroke ovih problema, te spriječili izumiranje ove slabo zamjetne, ali za život na planeti Zemlji uvelike važne vrste.

Izvor: She.hr

Pratite obavijesti o sljedećem održavanju PLAVOG CEKERA

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci