Zašto ne postoji protokol koji jasno definira tko provodi i kako se rade izvidi na terenu u slučajevima trovanja pčela, tko analizira izuzete uzorke, problem edukacije ratara i voćara, uvoz nekvalitetnog meda i zašto je upitan opstanak domaćih pčelara, samo su neke od tema koje su bile povod za razgovor s Draženom Kocetom, predsjednikom Hrvatskog pčelarskog saveza i Sašom Petrićem, voditeljem potpora pri Savezu.
Za početak našeg razgovora gospodin Kocet osvrnuo se na nedavni masovni pomor pčela u istočnoj Slavoniji u kojem je pčelaru Ivanu Dumendžiću otrovano 100 košnica pčela. Kocet ističe da je od presudne važnosti da ratari, odnosno voćari shvate da se biljne kulture ne smiju prskati u vrijeme cvatnje, što se nažalost dogodilo u Slavoniji.
“Trovanja pčela je uvijek bilo i bit će. U krugu poljoprivredne proizvodnje mi pčelari se na terenu svakodnevno susrećemo s novim tehnologijama, kulturama, sredstvima za zaštitu… Pčelar u određenom trenutku dođe na pašu kod voćara ili ratara kad je njegova kultura, odnosno biljka u cvatu. Tu postoji opasnost koja se manifestira kao trovanje pčela jer ratar, odnosno voćar, odradi tretiranje svoje kulture s insekticidom, koji je ujedno najveći problem za pčele u trenutku kad je ta biljka u cvatu. Po svim propisima i zakonima to je zabranjeno. Međutim, kako imamo nove ratare i voćare koji ulaze u posao, a da nisu dovoljno educirani i ne poznaju problematiku, koji odrade tretiranje svoje kulture sa sredstvom koje je u tom trenutku nedozvoljeno za stavljanje na tu kulturu, a još gore, ako se to odradi sa sredstvom koje nije odobreno na listi sredstava, događaju se pomori pčela. Ako gledamo u postocima, to nisu veliki problemi za kompletno hrvatsko pčelarstvo, to su pojedinačni izolirani slučajevi na određenim područjima koji su kao takvi možda zanemarivi, no za pojedinog pčelara koji je na terenu pretrpio gubitak su katastrofalni. To je onda osobna tragedija”, smatra Dražen Kocet te dodaje kako unutar Saveza teže tome da se te tragedije svedu na nulu. “Optimisti smo, jer da nismo ne bi se time ni bavili”, kaže.
Važnost brze intervencije i protokola kod trovanja pčela
U razgovoru nam je istaknut i slučaj kolege Saše Petrića, voditelja potpora u okviru Hrvatskog pčelarskog saveza koji je ujedno pionir postavljanja sustava zaštite pčelara i utvrđivanja protokola kad dođe do incidenta, odnosno što se točno treba odraditi. Naime, pčelaru Petriću su prije šest godina također nastradale pčele. Petrić se tada susreo sa sustavom koji je bio nepripremljen za takvu situaciju.
“Nije se znalo tko izlazi na teren, tko piše zapisnik, kome trebate prijaviti slučaj, apsolutno ništa. Kolega Petrić je počeo istraživati i shvatio da u tom sustavu postoje mnogi problemi. U to je vrijeme uspostavljen prvi kontakt s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva koje je ustanovilo određeni protokol u slučaju trovanja pčela. Danas imamo protokol, ali on nije savršen. U njemu se točno zna – na teren izlazi policija, poljoprivredni inspektor, no u konačnici ne dobivamo rezultate tko je napravio taj problem i s kojim sredstvom. To su spori procesi u kojima uglavnom u tim analizima ne dolazi do uzroka. Upravo vodimo razgovore s nadležnim institucijama da se bolje definira protokol za ovakve situacije i da se definira koji laboratorij će biti zadužen za analize kako bi se ti procesi ubrzali”, istaknuo je Kocet. Kao primjer sporosti sustava naveo je slučaj trovanja pčela u jednom selu u Međimurskoj županiji u travnju ove godine, no do danas nije dobiven zapisnik što se tamo dogodilo i koji je uzrok trovanja pčela.
“U Vukovaru se također pred izvijesno vrijeme dogodilo jedno trovanje pčela gdje je pčelar došavši na pčelinjak primijetio da su mu pčele otrovane. Shvatio je da je u blizini pčelinjaka nova ratarska kultura – bob i dobio je informaciju da je ratar tu kulturu tretirao u danima cvatnje. Došlo se do saznanja da je uzročnik insekticid kojeg je ratar naveo da je koristio, no analiza koju smo ovih dana primili, pokazala je da se radi o nekom drugom sredstvu. Nažalost, u trenutku inspekcijskog pregleda nije uzet uzorak s pčele i biljke, odnosno s više mjesta da bi se na osnovu toga mogao dobiti zaključak koji je otrov bio na pčeli i biljci. I to je veliki problem s kojim se stalno suočavamo. Mi se u Savezu pitamo što napraviti da se u kratkom roku obavijeste svi koji trebaju biti uključeni u protok u takvim situacijama i da svi subjekti djeluju na vrijeme. Potrebno je odmah izuzeti uzorak za analizu kako bi dobili povratne informacije o uzrocima pomora pčela. Moramo znati tko će to raditi i taj se proces mora ubrzati”, upozorava Kocet.
Saša Petrić objašnjava da u takvim situacijama na teren prvo izlazi veterinar koji uzima uzorke koje će slati na analizu na Veterinarski fakultet koji utvrđuje jesu li pčele uginule od bolesti. “Nakon eliminacije bolesti nemate puno vremena u tom cijelom slijedu jer je otrov termolabilan i fotolabilan te gubite kvalitetan uzorak. Mi se pitamo tko je ta osoba koja će na vrijeme uzeti validni uzorak s pčele i ratarske kulture – je li to inspektor, policija, koja službena osoba to treba napraviti”, kaže Petrić.
Problem je dakle jasan. Od uzimanja uzorka, inspektora i policije do analize u laboratoriju. Savez je u kontaktu s nadležnim Ministarstvom, Veterinarskim institutom i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo “dr. Andrija Štampar” kako bi se ustvrdilo što i kako unaprijediti da se postigne efikasnost u ovakvim situacijama te da se što prije dođe do počinitelja i uzročnika trovanja pčela. Kako nam je istaknuto, postoje i određeni problem u opremi koja se koristi za analizu uzoraka s pčela pa se i u tom dijelu trebaju poduzeti određene radnje za poboljšanje. Nije problem dobiti analizu iz meda, voska ili biljke, no kako ističe Kocet, kod uzimanja uzorka od pčele postoji problem i za to se mora pronaći rješenje.
Važnost edukacije
“Sustav ne funkcionira. Teško ćemo svakog ratara natjerati da prođe edukaciju. Nažalost, ovakvih slučajeva će zasigurno biti u budućnosti, no moramo svi zajedno raditi na tome da ih bude što manje. Dolaze nove kulture, cijeli ekosustav se mijenja i moramo svi zajedno biti spremni za nove izazove. S obzirom na klimatske promjene možda ćemo se u skorijoj budućnosti baviti uzgojem pamuka pa ćemo opet, kao što je to slučaj s bobom, imati velikih problema”, smatra Kocet.
“Moramo istaknuti da ništa od naših nastojanja nije usmjereno protiv poljoprivrednika i poljoprivredne proizvodnje. Mi pčelari samo želimo da se poštuju pravila, prvenstveno primjena pesticida u okvirima dozvoljenog. I mi pčelari imamo pravilnike kojih se držimo. Točno se zna gdje smijemo postaviti pčele i kad”, pojašnjava Saša Petrić.
“Imamo ogromne probleme s bolestima pčela. Varoza je bolest koja napravi strašne posljedice u pčelinjoj zajednici. Ako je ne suzbijemo u neke dozvoljene granice, gubici koje pčelari trpe u zimskom prezimljavanju su i do 30%. Od trovanja smo izgubili promil, ovdje govorimo o znatno većem postotku. Primjerice, ako tijekom cijele godine imamo prijavljeno 450 000 zajednica koje su u funkciji, zbog varoze gubimo čak 100 000 zajednica. No ne smijemo zanemariti činjenicu, da primjerice, u ovom nedavnom slučaju trovanja pčela, nisu samo one nastradale, nastradali su i svi drugi oprašivači. Možda bi se to ponovilo i iduće godine. Dolazite do saznanja da bi vrlo brzo na tom području nestalo oprašivača. Mi pčelari čuvamo i divlje oprašivače, jer da nas nema, ne bi se možda ni znalo za ovakva katastrofalna trovanja”, napominje Kocet.
Problematika (lošeg) uvoznog meda
Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je došla na tržište koje je povezano sa svjetskim. Velik uvoz neprovjerene i upitne kvalitete meda tako je došao i na domaće tržište.
“S pčelama imamo niz problema – imamo trovanja, bolesti, klimatske promjene, a meda na tržištu ne nedostaje i uvijek je na akciji. Štoviše – ima ga viška. Očito je da netko negdje na nekim točkama proizvodi nešto s čime nadoknađuje manjke u količinama meda. Ne možemo vjerovati da Kinez može napraviti kilogram meda za 50 centi. U trgovačkim lancima možete kupiti med po cijeni od 2,74 eura za 900 grama.”, kaže Kocet te dodaje kako je postojala inicijativa da se zabrani uvoz mješavine meda. Od 2012. godine pojavljuju se razne količine meda u trgovačkim lancima po niskim cijenama i u količinama koje se kreću do 3 000 t godišnje. Moram istaknuti da su i laboratorij Europske unije potvrdili da je čak 46 % meda sumnjivog porijekla”, kaže Kocet.
Inicijativa za zabranu uvoza mješavine meda nije prošla, kako pojašnjava naš sugovornik, jer Hrvatska je premala da bi se ugrozili najveći uvoznici meda – Španjolska, Njemačka i Poljska, ali i SAD i Brazil.
“Važno je istaknuti da je u mješavini meda teško ustanoviti i pronaći patvorinu. Mi smo uspjeli iz naših trgovačkih lanaca maknuti sve one medove koji su bili lažni. Primjerice, imate teglicu meda na kojoj piše kadulja, dok sa strane malim slovima piše cvjetni med s dodatkom eteričnog ulja kadulje. Postavlja se pitanje koje je to eterično ulje i kakve kvalitete? To nema veze s medom kadulje”, objašnjava Kocet, a na to se nadovezuje Saša Petrić koji objašnjava da nikad med od matične biljke, npr. kadulje, nema miris po kadulji. Tako nema ni bagremov med miris po bagremu. “Miris meda nema miris cvijeta”, jasan je Petrić.
Čiji med konzumiramo? Kineski ili hrvatski?
“Kad se med napuni u bačve u Kini , a i tada se radi o raznim mješavinama bojimo se da on u jednom trenutku postaje Hrvatski. Je li to zaista točna informacija? Da bi ja svoj proizvod prodao moram imati sljedivost: mora pisati gdje je proizvedeno, vrijeme i mjesto paše, vrijeme vrcanja, ime i prezime te adresa proizvođača. Sve mora biti jasno naznačeno. Imamo i podatke o bačvama u kojima držimo med, kad je med napravljen i sl. Dakle, hrvatski pčelari moraju inspektorima na uvid dati apsolutno sve podatke, no kad stiže med iz Kine, proizvođač nije važan. Kad dođe šleper iz Kine, ništa ne znamo. Mene kao potrošača zanima tko je taj proizvođač, kako se zove tvrtka koja ga je proizvela i gdje je med proizveden. Ako takva pravila vrijede za nas, zašto ne bi i za uvoz?”, pita Kocet.
Dodaje da se postavlja i pitanje zašto dobar kineski med miješati s dobrim hrvatskim? Koji je smisao mješavine? Kocet ističe da je na razini Europske unije nedavno prošla odredba da se na teglici navode zemlje iz kojih je med, ali da ne postoji analiza koja će vam dati odgovore koliko je točno meda iz pojedine zemlje. U konačnici, potrošači opet neće znati čiji med konzumiraju.
“Prodaju se medovi bez etikete. Med treba biti u nacionalnoj staklenci i jasno označen. Potrošači moraju znati što kupuju i konzumiraju”, poručuje Kocet.
Edukacija i budućnost hrvatskih pčelara
Kocet i Petrić ističu kako Savez svake godine, bilo kroz medije, radionice ili predavanja, ističe važnost oprašivača, ali i da apeliraju na resorno Ministarstvo da preko svoje savjetodavne službe utječe na ratare i voćare, da ako treba, ponavljaju i sto puta o važnosti oprašivača i poštivanju propisa, jer je edukacija od presudne važnosti za spas oprašivača.
“Svi zajedno moramo djelovati u očuvanju, ne samo pčela, već svih oprašivača i prirode općenito. I sami pčelari moraju voditi računa o tome gdje smještaju pčele. Uglavnom problemi dolaze od malih ratara, koji imaju male površine i nažalost nisu educirani po pitanju svih oprašivača. Ni jedno trovanje se nije dogodilo od velikog proizvođača”, naglašava Kocet.
Upozorava da je budućnost hrvatskih pčelara upitna zbog uvoznog meda. “Cijene meda su niske. Nekad smo imali otkupnu cijenu meda od 6 – 7 eura, a danas ona iznosi dva do tri eura, gdje se ja kao pčelar financijski više ne vidim. Ako nemate financijskog interesa za bavljenje bilo kojom proizvodnjom, odustat ćete i prebacit ćete se na nešto isplativije. Pčelarstvo će početi padati ako ne zadržimo neku normalnu granicu cijene meda i pčelaru ne osiguramo financijsku stabilnost. Ako će pčelar imati financijske gubitke, odustat će od pčelarenja. Na taj način, ne samo da smo izgubili pčelara, gubimo i oprašivače, što je za poljoprivredu pogubno”, zaključuje Kocet.
Povjerenik Europske komisije za poljoprivredu i hranu Christophe Hansen nedavno je izjavio da će Europska unija podržati financiranje pčelara po košnici, što je dosad bilo zabranjeno. Hrvatski pčelari očekuju da će i Hrvatska Vlada to prihvatiti.
“Na razini Saborskog odbora za poljoprivredu na čijem je čelu Marijana Petir prije dvije godine smo donijeli trinaest preporuka za pčelarstvo. Riječ je važnim preporukama za daljnji opstanak pčelarstva u Hrvatskoj. No ako se ne zatvore granice da nam ne ulaze robe koje su patvorine koje nam ruše cijenu, hrvatsko pčelarstvo će krenuti nizbrdo. Za to neće biti kriv ni Hrvatski pčelarski savez, ni pčelari. Upozoravamo da je osnovni i glavni problem uvoz lošeg meda. Nama ne bi trebali poticaji i potpore ako bi imali realnu cijenu za svoj med”, kaže Kocet.
“Kilogram meda po glavi stanovnika je također veliki problem, ali i da ga povećamo na tri kilograma, vjerojatno bi opet, nažalost, Kinezi prodavali više od nas. Med možemo uvesti, ali pčele ne. Zbog uvoznog meda ugrozit ćemo naše oprašivače. Ne zaboravimo da 70% proizvodnje hrane u svijetu ovisi o oprašivačima”, zaključuje Dražen Kocet.
Tekst/foto: Tonka Hohnjec
