Različiti atraktivni oblici plodova crvene boje na kojima se ističe zelena čaška u kombinaciji sa specifičnom aromom i okusom, pridonose tome da se jagoda svrstava u najomiljenije voće kako kod male djece, tako i kod onih najstarijih.
Priča o životu svakog grma, kao i ploda na njemu ubranog, vrlo je zanimljiva i sadrži puno poglavlja. Neka od njih nisu još niti napisana.
Jagode nisu samo delikatesna namirnica pristupačna svakom džepu, nego biljka ljubimica mnogobrojnih vrtova, inspiracija kuharima, raznim umjetnicima, te na kraju i izvor prihoda brojnim domaćinstvima.
Odličnog su okusa i daju se kombinirati u desertima, pa čak i u nekim drugim vrstama jela, lijepe su kao ukrašavajući elementi, uz to i imaju elemente u sebi koje trebaju za pravilan razvoj organizma.
Od samog početka kultiviranja jagode, čovjek je izdvajao i razmnožavao biljke koje su imale njemu poželjne karakteristike. Upravo je intervencijom čovjeka provedeno križanje između čileanske (Fragaria chiloensis) i virđinijske (Fragaria virginiana) jagode u 18. stoljeću. To je rezultiralo dobivanjem hibrida jagode od kojih potječe većina sorata koje danas uzgajamo.
Kako bi se poboljšala pojedina svojstva postojećih sorata jagoda, provode se brojna oplemenjivanja širom svijeta.
Biologija jagode obuhvaća proučavanje života jagode od njenog nastanka do kraja životnog ciklusa, a nadopunjuje se s drugim prirodnim znanostima. Rast jagode počinje u proljeće pri temperaturi iznad 5° C, a 14 do 20 dana nakon listanja u travnju počinje cvatnja i traje 10 do 25 dana, ovisno o vremenu. Svaka sorta jagode u uzgoju ima specifične zahtjeve za fotoperiodom i temperaturama u periodu diferencijacije generativnih organa, a o tome će ovisiti potencijal rasta i rodnosti biljke. Sorte jagoda koje su danas u proizvodnji uglavnom su samooplodne, stoga ne trebaju druge sorte oprašivače u nasadu. Bolji prirodi se postižu ukoliko osiguramo insekte za oprašivanje (najčešće pčele ili bumbari).
Vrtna jagoda ( Fragaria x ananassa Duch.) je grmolika zeljasta, višegodišnja biljka. Korijen jagode je vlasast, glavna mu je masa u tlu do 25 centimetara dubine i širine. List je trodijelan i nazubljen. Za jagodu je karakteristično da se razmnožava vriježama.
Cvijet je dvospolan ima 10 do 16 čašičnih listića i u pravilu 5 do 8 latica. Cvat se sastoji od cvjetova koji su smješteni na malim dršcima koje nosi glavni držak. Plod je sastavljen, a naziva se jagoda.
Jagoda je u svijetu prisutna već stoljećima. Njeni plodovi pružaju užitak milijunima ljudi koji ih konzumiraju. Prvi zapisi sežu u vrijeme Rimskog carstva, kada su konzumirani plodovi F. vesca. U srednjem vijeku na dvoru Luja XIV organiziran je uzgoj iste vrste. Ozbiljnije širenje uzgoja jagode započinje tek nakon stvaranja hibrida Fragaria x ananassa u 18. stoljeću. Intenzivna proizvodnja organizira se polovicom 20. stoljeća nakon razvoja novih sorata unutar F. x ananassa i različitih tehnologija.
Izvor: http://www.kupinko.com
