Beogradski eno-gastro i kulturološki doživljaji

Beograd je uvijek slovio kao grad, u našemu okruženju, u kojemu se dobro jede, pije i zabavlja. Tako je bilo i za mog prošlotjednog boravka ondje. Posjetio sam tri restorana, jedan noćni klub (u kojemu se i dobro jede), pogledao nekoliko kazališnih predstava i značajnih izložbi te na kraju, ali ne i posljednje po važnosti, bio na 1. Regionalnom festivalu vina.

Na Kalemegdanu, lijepom parku na uzvišici s koje se vidi veliki dio Novog Beograda, a tu je i ZOO, ručao sam prvoga dana u društvu Jelene Stanković, PR-ice Turističke organizacije Beograda) u restoranu Mali Kalemegdan. Lijepi objekt, najvećim dijelom u drvu, s velikom terasom koja je za ljetnih mjeseci odmorište u hladu mnogim posjetiteljima parka, mami svojim izgledom, ali i dobrom kuhinjom kako sam se uvjerio koji sat kasnije.

Tamo je popularni aperitiv Gorki list (vrsta pelinkovca) dobrog okusa i mirisa kao aperitivno piće na početku ručka. Potaž (pottage) juha od usitnjenog sezonskog povrća (više vrsta) je bila ukusna i okrepljujuća. Kao što joj ime odaje nastala u francuskoj prije više stoljeća je odlično predjelo, jer je gusta i zasitna. Zatim je uslijedio i roštilj, polovica vješalice, dimljeni batak, vratina i kobasice, svinjska rebra (spare ribs), rolana piletina i ćevapčići i uštipci. Sve pečeno kako treba, svježe i u dovoljnoj količini.

Potaž
Roštilj iz restorana Mali Kalamegdan

Za Jelenu je priređena dimljena pastrva s prilogom, probao sam trećinu, pečeno koliko treba, sočno. Od više prijedloga za desert odabrali smo koh od griza s karamela preljevom. Ovo je bio Jelenin prijedlog i nakon kušanja sve mi je bilo jasno. Odlično sljubljeni, mlijeko, slatko vrhnje, griz i karamela. Sve pohvale kuharu Vladi. Ocjena odličan.

Od vina sam kušao polusuhi bijeli cuvee sestara Aleksić. O njima znam sve s prethodnih vinskih događanja u Beogradu, kratko rečeno – užitno. Kava i čaša chardonnaya vinarije Stobi u legendarnom “Balkanskom špijunu”su mi prikratili vrijeme do prve kazališne predstave u Beogradskom dramskom pozorištu “Zelena čoja Montenegra” tekst po romanu Mome Kapora u suradnji sa Zukom Džumhurom, režija Nikita Milivojević. Osrednji tekst i nešto bolja gluma i režija.

Velika Skadarlija” restoran na donjem početnom dijelu znamenite Skadarlije (dobila je ime po skadarskoj ulici), preko puta također slavne Bajlonijeve pijace, a nekada je služio kao posljednja kavana u kojoj se još može popiti. Od 2013. vlasnik je Goran Šarančić koji je uspio napraviti odlično uređen restoran i isto takve ponude u hrani i piću. O ponudi i preporukama za jelo informirao me voditelj restorana Slobodan Šarančić.

S obzirom na to da je bilo u planu probati pet jela neke porcije su bile prepolovljene, poput prvoga jela teleće čorbe (pikantna, punog zaokruženog okusa), a zatim su stigla dva topla predjela u manjem obimu: pohana paprika (paprika punjena sirom i pohana na ulju bez suvišne masnoće) i rolana slanina punjena sirom i suhim šljivama (ovo jelo se u posljednje vrijeme često nudi u ceterinzima u Zagrebu) odličnog okusa.

U turšiji (kisela salata) bilo je kupusa, mrkve, cvjetače, zelenog paradajza i paprike rađenih u odličnom omjeru kiselosti. Salata je poslužena i kasnije uz mesa.

Na preporuku konobara Miloša najprije je došao poveći Starinski ćevap (punjen svinjskim i pilećim fileom, slaninom, laks kareom i usitnjenim biftekom. U tu mješavinu ide još slatka paprika i sos od reduciranog kajmaka). Vjerujem da ste zbrojili pet vrsta mesa, a samo jedan je uz prilog dovoljan za porciju, inače ih je dva komada. Na inzistiranje Šarančića stigla je i velika porcija Cvrčak pljeskavice (pljeskavica s kajmakom, također s manje masnoće i pekarski krumpir). Sve je servirano u širokoj posudi na visini, dolje podgrijavano. Zove se Cvrčak jer u jednom trenutku možete čuti to cvrčanje od vatre. Vrlo ukusno i atraktivno posluženo. Za kraj ostali su sirevi. U restoranu imaju paletu kravljih sireva iz manastira Sukovo na Staroj planini. To su kačkavalji s raznim začinima: majčina dušica, čubrica (divlji origano), bijeli luk, pečeni sezam, dimljeni đubrik…Zanimljivih okusa, neke sam prvi puta probao, a najviše mi se svidio sir sa čubricom. Vinska karta ima sve najvažnije vinarije u Srbiji, iz BiH Vukoju, a iz Hrvatske Coronicu. Jedan od konobara Miroljub kazao je: “Kako ste Vi došli navukli ste cijeli buljuk gostiju…” I zaista kada sam došao oko 15 sati bilo je poluprazno, ali se za nepunih sat vremena restoran popunio. Na kraju bih rekao da je to zbog njih samih jer dobar, restoranski, glas se daleko čuje….

Cvrčak pljeskavice
Pohana paprika i slanina

U Novom Beogradu u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena je izložba velikog srpskog slikara, koji je najveći dio života proveo u Parizu, Vladimira Veličkovića. U muzeju, koji je na svome otvorenju sredinom šezdesetih (20.10. 1965.) idejni tvorac i osnivač Miodrag B.Protić sa suradnicima arhitektima te godine dobio najveće jugoslavenske nagrade, je omogućeno da se s “izrezanim katovima” tj. kaskadnom arhitekturom polukatova i međunivoa bez pregradnih zidova omogućuje posjetitelju da u svakom trenutku ima otvoreni pogled na više nivoa. Veličkovićeva izložba sa stotinu, uglavnom velikih platna, podijeljena je u deset tematskih cjelina: Mladost, Raspeća, Ništavilo, Tijelo u pokretu, Mjesta, Gubilišta, Glave, Porijeklo, Životinje i Bez imena. Samo ova sjajna izložba dovoljan je razlog za putovanje u Beograd. Vjerujem da će mnogi iz Hrvatske doći i vidjeti izložbu svjetske vrijednosti.

Muzej suvremene umjetnosti

Pretposljednjega dana ručao sam u možda i najpopularnijem mjestu na Skadarliji , u “Tri šešira”, svakako restoranu koji posjetitelji iz Hrvatske najviše posjećuju, znam to iz desetogodišnjih turističkih sajmova u Beogradu kada spomenuto mjesto postaje okupljalište hrvatskih gostiju.

O “šeširu”, noćnom lokalu Laffayet, još jednoj izložbi i dvije predstave u idućem nastavku….

tekst i slike: Vjekoslav Madunić

Naslovna slika: Restoran Mali Kalemegdan

spot_img

Pročitajte još i ovo...

Povezani članci