O konjaku su napisane mnoge zanimljive knjige i studije. Još nekoliko značajnih tehnoloških podataka: glavna sorta iz koje se nekada proizvodilo vino za destilaciju bila je folle blanche, uz colombard, a sada, (s obzirom na to da se uzgaja na čak 97% vinogradarskih površina) to je Ugni Blanc. Proizvedeno vino se ne pretače, već se mlado zajedno s talogom destilira u posebno građenim bakrenim alambicima zvanim charentaise. Proizvedeni vinski destilat (i to samo srednji tok) nakon korekcije (s mekom vodom) stari nekoliko godina u hrastovim bačvama. Najkvalitetnijom hrastovinom za te bačve drži se ona iz Limousina i Angouleme, ali ne zaostaje kakvoćom ni slavonska kao ni ona u blizini poljskog grada Szczecina. Proizvodne zone su klasificirane u pet kvalitetnih grupa (Fine Champagne, Petite Champagne, Borderie, Fin Bois i Bois ili Bon Bois, pri čemu ono „Champagne” nema nikakve veze s čuvenim pjenušcem ni istoimenom pokrajinom). O garanciji starenja brine Bureau National Interprofessionel du Cognac. Broj zvjezdica obično označuje broj godina odležavanja destilata u bačvi pred kupažu (melangea) i definitivnu korekciju ekstraktima voća i punjenja u boce. Oznaka V.O. i V.S.O.P.-Reserve je namijenjena najmanje četverogodišnjem odležavanju destilata u bačvi, a oznake Extra, Vieillereserve, X. O., Age inconnui dr. samo destilatima odležanim pet i više godina. Godišnje se destilira od 4 do 5.000.000 hl vina i proizvede od 300 do 400.000 Hl° (apsolutnog alkohola) cognaca. Godišnja pak proizvodnja cognaca prešla je brojku od 120.000.000, boca od čega se oko 20% potroši u Francuskoj, a 80% izvozi. Najveći uvoznik ovog pića je Velika Britanija (16.523.571 hl u razdoblju 67./68.), a slijede je SAD (s 10.931.786 hl) i Njemačka (s 5.782.857 hl). Slični proizvodi u drugim zemljama nazivaju se Brandy, Brantwein, a kod nas vinjak.
Izvor: Vinopedia