urma ili hurma(lat. Phoenix dactilyfera) je jedina vrsta roda Phoenix čiji plodovi imaju komercijalnu upotrebu. Zbog svojih jestivih plodova – datulja koji izgledom i okusom podsjećaju na voće mnogo se, često na velikim plantažama, uzgaja u bliskoistočnim zemljama i naročito u sjevernoj Africi.
Jedina plantaža datulja Europi nalazi se kod španjolskog grada Elche a ova palma je također uvezena u Ameriku te se i u južnoj Kaliforniji nalaze plantaže ove vrste.
Ova palma srodna je Phoenix canariensisu i dobro trpi niske temperature ali je na našoj obali slabo raširena. Podnosi u suhoj klimi temperature do -10°C, a po nekim izvorima čak i -15°C. U Hrvatskoj se u nešto značajnijim količinama nalazi u Splitu i okolici te na Hvaru. Na talijanskoj je obali ova palma jedna od najraširenijih.
Smatra se da ova vrsta potječe iz sjeverne Afrike te je poznata u stotinjak formi i kultivara. Do danas se raširila u svim suptropskim predjelima, prvenstveno iz komercijalnih razloga. Također se uzgaja i u tropskim krajevima ali tamo plodovi ne sazrijevaju dobro zbog visoke vlažnosti.
Stablo joj je uže nego kod Phoenix canariensisa, svake godine stvara bočne izdanke pri osnovi debla ali i na deblu koji je usporavaju u rastu. Ti se izdanci obično skidaju zbog razmnožavanja zakorjenjivanjem pa tako palma doseže svoju punu visinu od 20-30 m. Na deblu ima izražene pravilne usjeke u obliku horizontalnih romboida. Ostaci peteljki su pri vrhu pretvoreni u bodlje koje se nalaze i na bazi samih peteljki. Krošnja joj je rjeđa sa listovima dugim 5-6 m, zelenoplave ili zelenosive boje. Lisni segmenti su poredani u obliku slova V.
Plodovi sadrže mnogo šećera i vrlo su važni u prehrani lokalnog stanovništva. Ponegdje se može pročitati da je ova vrsta otpornija od Phoenix canariensisa što treba uzeti s rezervom jer se njena otpornost očituje u uvjetima vrlo suhe klime. Postoji i varijanta Phoenix atlantica koju u zadnje vrijeme izdvajaju kao posebnu vrstu jer se vjeruje da je prirodni hibrid Phoenix dactylifere i Phoenix reclinate (senegalske datulje). Ova vrsta raste na Zelenortskim otocima i na planini Atlas u Maroku te je ova druga varijanta otpornija.
Izvor: Wikipedia
Plodovi datulje jedu se svježi ili suhi, a mogu biti i punjeni s orasima, lješnjacima, marcipanom ili suhim narančama. Od nje se prave razna slatka jela: kompoti, đemovi, sirupi, med (zvani dibs), ocat i vino.
Sorte
- amer (amir) hajj
- barhee (barhi) (po arap. barh, vrući vjetar)
- deglet nour
- derrie (dayri) – iz južnog Iraka
- empress
- halawy („slatka“)
- hayany – iz Egipta
- iteema – obično iz Alžira
- khadrawy (arap. zeleno)
- khalasah
- maktoom
- medjool (arap. nepoznato –porijeklom iz Maroka)
- sayer
- thoory
- zahidi
