Većina, kad se prvi put istinski zaljubi, putuje u sedmo nebo, ne misli ni na što drugo nego uživa u ružičastom mjehuriću (koji se s vremenom raspline, a rijetkima ostaje izvorno ružičast). Da, većina osim onih koji već u tim godinama točno znaju što žele, odluče čvrsto stajati na svom putu i ostvariti zamišljeno, koliko god ih to vremena, živaca, ali i financijskih ulaganja koštalo. Eto, upravo takve treba istaknuti, da postanu primjer mladim ljudima –primjer da se može, kada se hoće.
Prije trideset godina Iva i Tomislav su se zaljubili. Ona je bila perspektivna zadarska košarkašica, toliko zaljubljena u taj sport da joj je, u ono doba, bilo nepojmljivo prekinuti s treninzima i utakmicama. U to je doba u Zadru, gdje se školovala, upoznala Tomislava iz Korlata, mjesta nedaleko od Benkovca, danas poznatog po novonastalim vinogradima i odličnim vinima koje daju. Ljubav je, kako to obično biva, završila brakom, a Iva i Tomislav, inače diplomirani kriminalist, živjeli su u to doba u Zagrebu, zarađujući za svoj život.
Nije to bilo tako loše, ali kada si vezan za svoje korijene, ljude i zemlju koja ti je život dala, vraćaš se na nju. Tako su se prije 22 godine, Iva i Tomislav Bulić odlučili vratiti u Korlat i početi živjeti u suradnji s prirodom. Nisu najprije imali na umu poljodjelstvo, nego su kupili stado od 120 ovaca.
„Živjeti na zemlji i od nje nije mi bilo strano, jer sam rođena u prigradskom dijelu Zadra, kao i Tomislav, u kući u kojoj je na prvom mjestu bila briga za životinje, obrada vrta, polja…Životinja ne pita jesi li slobodan ili dobro raspoložen, želiš li nekamo otputovati ili ne. Ona traži hranu i vodu, treba je pustiti na ispašu… Moraš se ravnati prema prirodnom satu i njenu tempu, a ne tvojem kako si ga zamislio ili želio postaviti“, kaže Iva koja je u to doba, kada su počeli s uzgojem ovaca, već bila majka dviju kćeri: Matee, koja danas ima 27 godina i završila je trogodišnji studij teologije pa sad studira industrijski dizajn i danas 26-godišnje Zrinke, magistre filozofije i prvostupnice matematike.
„Od samih početaka bilo je teško. Nemojte misliti da smo vjerovali da ćemo lako uhvatiti se ukoštac s prirodom, ali Iva i ja smo odlučili jednako se posvetiti obitelji i zemlji, odnosno životinjama. Eh, to je teško. Naime, godinu dana otkako je Iva iz Zagreba došla u Benkovac, rodila se naša treća kći, Petra koja danas studira predškolski odgoj, a mi smo na zemlji stvarali sve sa svojim rukama uz pomoć obitelji i dragih prijatelja koji su bez pitanja uskakali kad nam je bilo potrebno. Danas mogu visoko dignute glave ponosno reći da nismo pogriješili. Samo je trebalo imati volje, upornosti i strpljenja. Ne možeš se baviti poljoprivredom i uzgojem životinja i uspjeti preko noći“, kaže Tomislav.
Od početaka broj ovaca je u njihovu stadu rastao pa su 2010. godini imali 600 grla. Međutim, kako to biva, cijene mesu počele su padati, uzgoj se zbog prodaje mesa više nije isplatio pa su smanjili broj životinja i odlučili zasaditi prve nasade badema – 400 stabala na otprilike 1,5 hektara. „Nije to bila situacija – uzmeš lopatu i u zemlji iskopaš rupu. Kamen se priječi na svakom koraku pa ga je trebalo najprije izorati pa frezati (uklanjanje korijena korova koji uzgojenim biljkama krade vodu), potom smo navozili zemlju u iskopane rupe i tek onda sadili. Čekali smo sa strepnjom prvi urod i ostali razočarani. Zbog nedostatka vode, plod je bio pretanak, suh, jadan, nikakav. Ali, nema odustajanja, odlučili smo Tomislav i ja“, priča Iva pokazujući sadašnju plantažu od 14 hektara na kojoj raste 3.500 stabala.
„Sada imamo akumulaciju s oko 2.000 kubika vode koju se pumpama crpi za navodnjavanje i tako se ipak unapređuje proizvodnja.“ Naime, „bajami“ ili „mendule“ kako ih zovu u tom kraju, sada su oni pravi, debeli, sočni, puni dragocjenog ulja.
U međuvremenu, dok se obitelj Bulić borila sa zemljom (i administracijom), Tomislav, tada umirovljeni zapovjednik počasne Predsjedničke garde, izabran je na izborima 2017. za gradonačelnika Benkovca. Novu dužnost, pored svega što je imao, prihvatio je volonterski iako je obitelj Bulić postala bogatija za još dvoja usta: rodili su se sinovi Ante (16) koji danas pohađa srednju školu za agroturističkog tehničara i Dominik (6), najmlađi član ove vrijedne obitelji. Djeca, jer to žele, uz svakodnevne obaveze pomažu roditeljima na zemlji i sa životinjama. Naime, bademi rastu na raskrčenoj plantaži, ali u staji mekeću ovce, sanske koze, malo koza pasmine alpina i onih križanih, pa tu su još i kokoši, purani, patke…
Prinos badema varira od godine do godine i to od 10 do 15 tona.
Budući da je obitelj Bulić certificirala ekološku proizvodnju, od lani imaju ekskluzivan ugovor za izvoz jezgre badema u skandinavske zemlje, a u Hrvatskoj najvjerniji su im kupci časne benediktinke s Raba koje bademe koriste za pripremu rapske torte.
Ljuska badema tvrda je kao kamen, a da bi se došlo do jezgre, treba je razbiti. Primitivnim strojem, jer boljeg nemaju, razbijaju ljusku, a bademe suše na buri. A, potom, gledajući silne jezgre kako se suše, u Ivi je opet proradio crv: što proizvesti od osnovnog proizvoda kojeg sada imaju dovoljno.
„Guglala sam i guglala, kako se to kaže, i došla do podataka kako je ulje badema dobro i zdravo. Pa smo krenuli: prešamo badem, dobivamo čisto ulje, a od jezgre ostaju mrvice koje pak pretvaramo u brašno. Moram spomenuti da nam uslugu radi Letifico d. o. o.“, kaže Iva.
„Da ne mislite da se put ove proizvodnje razvijao jednostavno i brzo: planirali smo uz pomoć europskih fondova i našeg novca kupiti prešu za ulje, ali nismo prošli jer nismo imali studiju zaštite okoliša. Naime, mi smo u Hrvatskoj jedini certificirani proizvođači bademova ulja pa naši propisi jednostavno ne poznaju stroj koji se zove preša za bademe. Naprava nije veća od osrednjeg stola, a našu su prešu vrlo ležerno svrstali u preše za maslinova ulja koje su veličine autobusa. Uostalom, kad se bademovo ulje ispreša, ostatak se ne baca, odnosno ide dalje u proizvodnju i nastaje brašno, za razliku od maslina“, dodaje Tomislav.
„Bila sam bijesna i nesretna. Želiš proizvoditi, a administracija ti ne dozvoljava, drže se propisa k’o pijan plota. Ali ne odustajemo. Uostalom, mi smo zemlja u kojoj većina ljudi hoće-neće živi s kreditima. Ako smo otplatili prvi koji smo uzeli prije 29 godina, godinu dana nakon što smo se upoznali i živimo do danas s kreditima, otplatit ćemo i ovaj, ali od našeg nauma, proizvode i zemlje ne odustajemo!“ s ponosom kaže nositeljica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Iva Bulić.
Pod etiketom „Gospoja Mendula“ na kućnom pragu, potom u suvenirnici u Ninu, Friškoteci u Zagrebu te putem web shopa gospojamendula može se nabaviti jezgra badema, lom te slane i slatke bademe, brašno od badema i bademovo ulje.
Iva Bulić je u međuvremenu završila i tečaj za sirara, a s obzirom na to da na svom OPG-u imaju i stado od 60 koza, na kućnom se pragu mogu nabaviti mlijeko i kozji sir, maslinovo ulje (imaju 60 stabala), vino (1.000 trsova) te voće i povrće, sve iz ekološkog uzgoja.
Njihovo vrhunsko bademovo ulje mnogi koriste za izradu kozmetike, tako da se zlatne kapi nalaze u prirodnoj kozmetici „Hvaroma“, njihovo bademovo ulje nalazi se i na OPG-u „Vrkić“ iz Benkovca, a njihove ekološki uzgojene bademe prodaje i poljoprivredna zadruga „Maslina i vino“ (MasVin).
OPG Bulić je trenutno u Izboru za najbolji OPG Zlata vrijedan u organizaciji Večernjeg lista i Ministarstva poljoprivrede.
PR – OPG Bulić
