U vinogradarskom pojasu, dugom 35 km a širokom tek oko 300 do 400 m (a samo ponegdje i iznad toga), koji se pruža uz (lijevu) obalu rijeke Mosel, uzgajaju se isključivo bijele sorte.
Više od 45% vinogradarskih površina otpada na sortu müller thurgau, 40% na elbling, a ostatak redom na auxerrois, pinot bijeli, ruländer, rajnski rizling, traminac i dr. Vino iz grožđa müller thurgaua ovdje se označava i kao rizling sylvaner ili i kraće samo rivaner. Vinogradarstvo i vinarstvo središte luksemburškog Mosella kantona je Grevenmacher, dok je središte Državne vinogradarske stanice u Remichu. Luksemburška vina su kiselkasta, suha s naglašenom voćnom aromom, lagana i nisko alkoholna (gotovo u pravilu sva između 9,5 i 10,5% vol., izuzev traminca kojemu gradacija doseže i do 11,5% vol. ). Na površini od ukupno oko 1.000 ha rodnih vinograda, proizvede se od 184.000 (u petogodišnjem razdoblju 1996.-2000.) do 189.000 dt grožđa i sve to preradi u oko 136.000 hl visoko kvalitetnih vina. L. i Belgija (prema podacima OIV koji te podatke objedinjava i iskazuje u jednom podatku) uvoze i izvoze značajne količine vina. Dio proizvedenih vina (cca 6.000 hl) preradi se u biser vina (vin pétillant) vrenjem u tankovima, a još manji (oko 3.000 hl) postupkom zvanim méthode champenoise u pjenušac (vins mousseux). Najveći kupci luksemburških vina su Belgija i Nizozemska, a najveći dobavljači Francuska, Italija i Njemačka.
Müller Thurgau (ime kultivara po selekcionaru koji ju je uzgojio križanjem, dr. Hermannu Mülleru iz Thurgaua, Švicarska) cijenjena je sorta bijeloga vinskog grožđa, zbog kvalitete i naročito zbog vrlo dobre rodnosti koja u iznimnim godinama može doseći i rekordnih 200 hl/ha. Nema sumnje da upravo toj sorti njemačko vinogradarstvo zahvaljuje visok prosjek uroda (od 90 do 100 hl/ha), jer je zasađen na gotovo jednoj trećini od svih vinogradarskih površina. Osjetljiva je na sivu plijesan (Botrytis) napadu koje, zahvaljujući ranom dozrijevanju (II. epoha) uspješno uzmakne. Ako pak kišno i vlažno razdoblje nastupi prije, valja požuriti s berbom, jer štete mogu biti potpune.
Istoznačnica za ovaj kultivar je rizvanac, riječ koja je nastala od pretpostavke da je taj hibrid europskih loza nastao križanjem rizlinga i silvanca. Najnovijim genetskim ispitivanjem utvrđeno je da je to križanac rizlinga i plemenke, pa se preporuča napuštanje starog (i nepravilnog) naziva.
Elbling njem. vinska sorta bijelog grožđa uvrštena u tzv. silvaner skupinu zajedno s pinotom bijelim, noblingom i dr. s obzirom na to da se iz njena grožđa proizvode slaboalkoholna, kiselinama bogata vina bez izrazito prepoznatljive arome (za razliku od müller thurgau, traminčeve i skupine muškatnih sorata), pa se najčešće koriste u proizvodnji biser vina i pjenušaca.
Auxerrois (Auxerrois bijeli, fr. Auxerrois blanc) je sorta bijelog grožđa. Dobila je naziv po francuskoj pokrajini Auxerrois, koja je bila dio Burgundije. Okus vina je neutralan sa dosta kiseline i visokom koncentracijom alkohola. Aroma bi trebala podsjećati na šparoge i pokošenu travu.
Pinot bijeli (burgundac bijeli), cijenjena sorta bijeloga vinskog grožđa, makar da vinogradarima i vinarima u kišnim jesenima zbog osjetljivosti na trulež zadaje podosta briga. Da bi se izbjegle štete u takvim godinama, bere se ranije. U suhim i toplim jesenima, kakve su u izrazitim vinogradarskim krajevima češće, p. b. nakupi dosta šećera, pa su vina iz takva grožđa srednje do jako alkoholna (ponekad i s ostatkom neprevrela šećera), ugodne arome i bukea, primjereno kiselkasta i rano sazrela za potrošnju.
Ruländer Pinot Gris , bijelo vino, od tradicionalnog Rulander proizvodi se iz vrlo ranog grožđa s plemenitom truleži.
Rajnski rizling Sorta je podrijetla iz područja Rajne, a dosta se raširila u zemljama sjeverne i srednje Europe.Sorta je dosta homogena, razlika između tipova odnose se na veličinu grozda i organoleptička svojstva proizvoda. Sorta je dosta bujna, kretanje vegetacije u srednje doba; mladica je debela, jaka, vegetacija je često iznad optimalne i može izazvati rehuljavost. Traži brežuljkaste prozračne položaje, dobru ekspoziciju i lagana tla. Vino je izvrsne kvalitete, slamnato-žute boje sa zelenkastim odsjajem, suho, aromatično i mirisno svježe.
Traminac (u Frncuskoj i Švicarskoj zvan savagnin blanc, u njemačkoj Weiser Traminer) je vjerojatno, (ali za sada ne dokazano) jedna od odlika traminca crvenog. Svi traminci (traminac mirisni, traminac crveni i traminac bijeli) te brojni drugi njihovi klonovi najviše se uzgajaju u kontinentalnim vinogorjima Europe. U Njemačkoj je pod t.c. i t. mirisnim oko 830 ha. U Austriji su te površine znatno manje, ali se ističu kakvoćom naročito traminci iz južne i istočne Štajerske. Uz poznati iločki traminac, spomenimo još i uzgojna područja traminca u Elzasu i Kaliforniji (SAD). Najveće površine vinograda (od oko 45 ha) na kojima se uzgaja traminac bijeli nalaze se u Valaisu, švicarskom kantonu u Alpama (koji se na njem. jeziku naziva Oberwallis). Ti se vinogradi penju do 1100 m nadmorske visine, a to su (uz vinograde u najsjevernijoj talijanskoj vinorodnoj pokrajini Valle d’Aosta, na položajima Valdigne, gdje uspjeva sorta blanc de morgex na nadmorskoj visini od oko 1200 m i uz vinograde na drugom kraju Italije, na padinama Etne-Sicilija, gdje oni dostižu visinu od oko 1000 m/nad morem), najviši položaj na kojema se u Europi uzgaja vinova loza. Vino t.b. s položaja Vallaisa u prometu se naziva Heida i s obzirom na navedene okolnosti, na visokoj je cijeni.
Rizling sylvaner jedan od naziva vinske sorte bijelog grožđa koju je križanjem, uzgojio 1891. Švicarac dr. Hermann Müller iz Thurgaua. Autor je bio uvjeren da je taj križanac potomak roditelja rizlinga rajnskog i silvanca zelenog, pa joj otuda i drugo ime rizling x silvanac ili rizvanac. odn. u Švicarskoj Rivaner. Istraživanjima tzv. mikrosatelitskom tehnikom gena, pomoću koje se dobije točna lokacija genskog rasporeda, karakteristična za svaku sortu posebno, utvrđeno je da je majka te nove sorte rajnski rizling, kao što je tvrdio i prof. Müller iz Thurgaua, ali nije bilo moguće dokazati da je otac silvanac zeleni. Uspoređivanjem genskih mjesta i njihove duljine došlo se je do otkrića prema kojem je drugi roditelj te sorte plemenka. Da se ova sorta ne bi pogrešno označavala, predloženo je napuštanje pogrešnog naziva rizvanac i korištenje jedino ispravnog imena Müller Thurgau. Na kraju kažimo još i to da su do ovih zanimljivih podataka (koji će se u doglednoj budućnosti zacijelo koristiti kod kontrole sortnosti cjepova i podloga u prometu) došli stručnjaci Visoke savezne polj. uprave (HBLA) iz Klosterneuburga u suradnji sa stručnjacima bečkog sveučilišta.
Izvor: Vinopedia
