cache/resized/af8e913a7b8df042b53cb76b78ad8257.jpg
Pokroviteljstvo
Kineski dizajner Daizi Zheng osmislio je eko-prijateljski telefon koji se napaja iz
cache/resized/12032005a0e3085a26492209dcbae4da.jpg
Novosti
Vlada je prošloga mjeseca u Sabor uputila prijedlog Zakona o zabrani nepoštenih
cache/resized/1753923837d4f5b4e1394036ecc767be.jpg
Vruće vijesti
U posljednje vrijeme se nekako u potrošače uvuklo razmišljanje da je zdravija hrana
cache/resized/588654a8da94809a0f3c93bf7ba0beef.jpg
Gastrian
Crvena tekućina koju vidimo na mesu nije krv kao što to mnogi misle već se radi o
cache/resized/d401576c4b3254b3354e97a03c4c1fdc.jpg
Novosti
Zvuči kao šala, ali istina je - sve veći broj kompanija komprimira i zrakom puni posude
cache/resized/52c12c4e1f9a280dbbcb31881e077ab2.jpg
Novosti
Analiza Ekonomskog instituta o tržištu maloprodaje u Hrvatskoj otkriva da i drugi domaći
Gric Gric - Gric gric
Gric gric

Gric gric

Coca cola kao energija za telefone

Kineski dizajner Daizi Zheng osmislio je eko-prijateljski telefon koji se napaja iz napitaka bogatih šećerom. Coca-Cola telefon pogoni inovativna bio baterija koja energiju crpi iz karbohidrata i koristi enzime kao katalizatore.

Zakonom protiv nepoštenih trgovačkih praksi

Vlada je prošloga mjeseca u Sabor uputila prijedlog Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, koji se prvi put donosi u Hrvatskoj. "U ovakvom sustavu kakav danas živimo, ovakav zakon je dobrodošao jer je on garant određene regulacije tržišta", ističe Miroslav Kovač iz Udruge OPG-a Hrvatske Život. "Nedostataka je puno", smatra pak Hrvoje Gregurić iz Zajednice udruga hrvatskih povrćara.
Otežan pristup maloprodaji, avansna plaćanja za pristup pregovorima, ulazne naknade za ulazak u trgovinu, naknade za policu u trgovini, nametanje promocija, kašnjenje u plaćanjima, jednostrano i retroaktivno mijenjanje uvjeta ugovora, jednostrano kršenje ugovora, nametanje naknada za privatne marke, postupci odmazde, nametanje ambalažnog materijala, naknade za slabiju prodaju, nametanje dodatnih popusta, jednostrano povlačenje proizvoda s police, nametanje neuvjetovanog povrata neprodane robe, prebacivanje troškova zbog krađe ili gubitka proizvoda, nametanje troškova vezanih uz prigovore potrošača… Dug je popis onoga što spada u "nepoštene trgovačke prakse", a od čega primarni proizvođači u Hrvatskoj nisu zaštićeni.
Šira javnost je s ovakvim praksama trgovaca prema proizvođačima napokon detaljnije upoznata s temom Agrokorova sloma, a upravo usporedno s odmotavanjem katastrofe u Agrokoru proveden je proces izrade Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom koji je vodilo Ministarstvo poljoprivrede. Ovakav zakon koji bi trebao zaštiti proizvođače od samovolje trgovaca imaju 22 od 28 država članica EU, a Hrvatska ga izrađuje prvi puta.
"Ovo je zakon koji po prvi put u Hrvatskoj uređuje odnose između trgovaca, dobavljača i proizvođača. Mali i srednji proizvođači često su bili 'najslabija karika' u lancu opskrbe hranom, pa će ovaj zakon visokim kaznama za nepoštene prakse konačno destimulirati one pojedince koji su zlorabili svoju tržišnu snagu na uštrb naših poljoprivrednika i proizvođača hrane", komentirali su za H-Alter iz Ministarstva poljoprivrede.
Prema konačnoj verziji Zakona koji je Vlada RH 11. svibnja uputila u saborsku proceduru visina kazne za teže povrede iznosila bi 3.500.000 kn za pravne osobe, odnosno 1.500.000 kn za fizičke osobe, a za lakše povrede do 1.000.000 kn za pravne osobe, odnosno 500.000 kn za fizičke osobe.
Još jedna od bitnijih odredbi zakona tiče se definiranja obaveze sklapanja pismenog ugovora primarnog proizvođača kao dobavljača s otkupljivačem ili prerađivačem. Ta odredba uključuje i rok plaćanja do 60 dana, čime nisu svi proizvođači zadovoljni.
"Za našu robu rok plaćanja od 60 dana nije primjeren jer se radi o povrću koji ima jako kratki rok trajanja. Vi kad dođete u trgovački centar morate odmah platiti danas ono što ste kupili. Trgovački centar naše povrće ili proda u roku od tri dana ili baci. Ako je prodao robu, realan rok isplate proizvođaču je 30 dana. To bi moglo biti i kraće, primjerice u Njemačkoj je rok 21 dan, no 30 dana je uobičajena praksa, samo Španjolska ima 40 dana što je još uvijek kraće od ovih 60 dana", kaže Hrvoje Gregurić iz Zajednice udruga hrvatskih povrćara.
Povrćari tu vide i mjesta za daljnje produženje rokova jer je rok za podnošenje žalbe za neplaćanje nadležnoj Agenciji za tržišno natjecanja 15 dana nakon isteka roka.
"I onda ta firma još ima rok od 30 dana da dostavi očitovanje o žalbi. Mi smo tako praktički u situaciji da se roba može ne platiti više od 100 dana i da je sve legalno. Trgovac, naime, robu može platiti dan prije isteka roka od 30 dana za očitovanje i neće biti kažnjen", smatra Gregurić.
Zajednica udruga hrvatskih povrćara, koja okuplja 700 proizvođača u 20-ak županijskih članica, sudjelovala je u javnoj raspravi i s nizom drugim primjedbi, no većina ih, kažu, nije usvojena. I proizvodnja povrća bilježi konstantan pad broja proizvođača, guše ih nelojalna konkurencija, uvoz, birokracija...
"Na primjer, uvozi se povrće iz Makedonije koja nema europske zakone i gdje se koriste razni pesticidi koji su u EU zabranjeni. Kontrola robe nije definirana. Imamo situacije da domaći trgovački lanci prilikom prijave robe prime robu kao da je dobra, a onda je vrate nakon tjedan dana, izmisle nešto da ne moraju platiti. Događalo se da domaći distributeri ljudima nakon mjesec dana vrate mrkvu ili celer. Uz to često traže dodatne rabate i slično. Akcije bi trebalo definirati jednom u nekom vremenskom roku, ne možete svaka dva tjedna imati rajčicu ili salatu na akciji. Svjesni smo da ljude treba privući, ali mi se ne možemo uvijek odricati svoje zarade. Ovim zakonom bi se puno toga trebalo rješavati, ali ovaj prijedlog ima puno nedostataka", ističe Gregurić koji najvećim plusom zakona smatra što je zakon uopće u proceduri.
Iz Udruge OPG-a Hrvatske Život također podržavaju donošenje zakona, no oni su nešto optimističniji po pitanju mogućih učinaka zakona.
"Pitanje je kako će se ovaj zakon kasnije provoditi i naše unutarnje snage, koliko mi uopće imao ljudskih potencijala i infrastrukturne snage da možemo taj zakon pratiti da on uistinu bude jednim dijelom jamac toga da na policama trgovinama bude 40-50 posto hrvatskih proizvoda. Mi nemamo drugih poluga, nismo dobro organizirani, nemamo vlasništvo obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nad zemljom, nemamo financijski sustav u svojim rukama, nemamo porezne sustave kakav bismo željeli, ne proizvodimo dovoljno svoje hrane. U ovakvom sustavu kakav danas živimo, ovakav zakon je dobrodošao, jer je on garant određene regulacije tržišta", ističe Miroslav Kovač iz udruge Život.
No, iz udruge Život ističu kako bi prije ovog zakona bilo ključno u sve sektore poljoprivredne proizvodnje prenijeti europsku Uredbu 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, koja je zasad uvedena samo u mljekarstvu, nakon četiri godine lobiranja proizvođačkih organizacija.
"Ta uredba je nama proizvođačima možda u ovom trenutku bitnija. U mljekarstvu sada svaki otkupljivač mora ponuditi ugovor proizvođačima. Dosad nije bilo te obaveze, pa se puno mlijeka prodavalo i bez ugovora ili s ugovorom koji je netko napisao, a nije se o njemu pregovaralo. EU propisuje i sadržaj ugovora kako bi zaštitila manje i neorganizirane proizvođače", kaže Kovač koji smatra kako ovakav pravilnik o uređenju treba propisati u svim segmentima poljoprivrednog tržišta.
"U proizvodnji voća, povrća, žitarica i ostalog nema takvog pravilnika zato što nemamo organizirane proizvođačke organizacije.  Naime, nije problem samo u pitanju ugovora, jako je važno tko pregovara te ugovore, a to su proizvođačke organizacije. U Hrvatskoj danas djeluju dvije proizvođačke organizacije mljekara, dok ih u drugim sektorima nema. To je otkupljivačima i ostalima na tržištu dobro došlo, jer s druge strane stola neće imati nekoga tko će s njima pregovarati", upozorava Kovač.
Problema će i nakon usvajanja zakona, kako ističu predstavnici poljoprivrednih proizvođača, biti puno, no zakon je bitna karika u lancu uspostavljanja pravednijeg sustava te njegovo donošenje podržavaju. Ministarstvo očekuje usvajanje Zakona u Saboru prije ljeta, a punu primjenu svih njegovih odredbi od 1. siječnja 2018. Hoće li u saborskoj raspravi zakonski prijedlog doživjeti bitnije promjene, ostaje za vidjeti.

Izvor: H-Alter

Crvena tekućina koja izlazi iz mesa nije krv, već protein koji skladišti krv u mišićima

Crvena tekućina koju vidimo na mesu nije krv kao što to mnogi misle već se radi o proteinu koji se zove mioglobin. Ovaj protein srodnik je hemoglobina kojeg nalazimo u krvi. Njegova funkcija je da skladišti kisik u mišićnim stanicama. Isti taj protein zaslužan je i za crvenu boju koju vidimo na mesu i za koju mnogi misle da je krv. Mioglobin također sadrži željezo u sebi i zbog toga mijenja boju. Na životinjama poput sisavaca možemo naći više mioglobina i zato i njihovo meso zovemo crvenim. S druge strane, životinje poput kokoši imaju jako malo ovog proteina i od tud naziv za bijelo meso. Kad kuhate meso, mioglobin mijenja boju te postane smeđ i tako znate da je ono dobro skuhano (ili pečeno).

Izvor: AOL

Zašto previše plaćamo 'zdravu' hranu

U posljednje vrijeme se nekako u potrošače uvuklo razmišljanje da je zdravija hrana uvijek skuplja od one manje zdrave. Istraživači sa Sveučilišta Vanderbilt to su i uspjeli dokazati eksperimentom u kojem je sudjelovalo 100 do 200 ispitanika. Prvoj skupini ispitanika predstavljen je proizvod s oznakom vrlo zdrave hrane, a drugoj isti taj proizvod s oznakom trećerazrednih hranjivih vrijednosti. Ispitanici u prvoj skupini smatrali su da je proizvod osjetno skuplji od onih u drugoj grupi. Kako bi dokazali da cijena utječe na poimanje koliko je neka hrana zdrava, znanstvenici su jednoj grupi rekli da kreker košta 25 centi, a drugoj da isti proizvod košta 2 dolara. Druga je skupina ocijenila kreker zdravijim od prve.

Izvor: Ozy

I drugi maloprodajni lanci zaduženi kao Konzum, kreditiraju ih dobavljači

Analiza Ekonomskog instituta o tržištu maloprodaje u Hrvatskoj otkriva da i drugi domaći maloprodajni lanci rade na principu poslovnog modela koji je doveo do kolapsa Konzuma (visoka zaduženost, održavanje likvidnosti). U 2015. godini svi vodeći trgovački lanci (osim Kauflanda, Lidla i DM-a) imali su koeficijent ukupne zaduženosti veći od 0,5. Smatra se da je poduzeće relativno zaduženo ako je koeficijent zaduženosti veći od 0,5. Kod Konzuma je taj koeficijent 0,8, a još više su zaduženi Plodine (0,89), SPAR (0,88) i Studenac (0,83). I svi problem likvidnosti rješavaju kratkoročnim financiranjem od dobavljača.

Izvor: Internet monitor

Nova poslovna niša - prodaja čistog zraka

Zvuči kao šala, ali istina je - sve veći broj kompanija komprimira i zrakom puni posude koje onda prodaje online. Jedna od takvih je kanadska Vitality koja skuplja zrak u kanadskim planinama Rockies, flašira ga u posude od 8 litara i prodaje za oko 150 kuna. Posuda ima posebnu masku i sadrži 160 udaha. Kaže direktor da je prodaju flaširanog zraka i pokrenuo kao šalu, ali da je posao ozbiljno krenuo i da sad najviše prodaje u Indiju, Kinu i Južnu Koreju. Ima ih još - britanska tvrtka Aethaer skuplja zrak na engleskom selu i prodaje za 80 funti po teglici, švedska tvrtka Airinum prodaje dizajnerske maske za 66 do 75 dolara, piše BBC o poduzetnicima koji sve zagađeniji zrak u gradovima, od kojeg umire 5 milijuna ljudi godišnje, koriste kao svoju poslovnu nišu.
Izvor: Internet monitor

Što je potrebno da bi se postalo Michelinov inspektor

n-michelin-
Svaki restoran, ulični štand ili food truck koji nosi Michelinovu zvjezdicu, preporuku ili Bib Gourmand, Michelinovi su inspektori posjetili najmanje dva puta. Suprotno predodžbama o snobovskom hedonizmu, posao Michelinovih inspektora vrlo je naporan. Gotovo svakodnevno jesti u restoranima, ponekad i dva puta u danu, nije nimalo lako. Sati sjedenja, slijedovi i slijedovi, duga putovanja samo radi jedne večere ili ručka, konstantne fizičke posljedice prečestog konzumiranja hrane i alkohola, samo su neki, površniji problemi u svakodnevnici ljudi koji se na ovaj način bave gastronomijom. Anthony Bourdain ima grub ali precizan izraz za to stanje: “food fucked”. No, takvi se poslovi, puno više nego iz užitka, rade iz strasti hrani i svemu što ona znači i svemu što čini kompleksno, iznenađujuće, emotivno iskustvo restorana. Za jednu Michelinovu zvjezdicu, dovoljna je hrana. “Gleda se koliko je u samopouzdanja u kuhanju, koliko chef razumije i izvlači okuse, kako postupa s namirnicama, kako slaže okuse, kakve su mu tehničke vještine, je li zaista testirao sve detalje jela prije nego ga je uvrstio u meni”, rekla je u lanjskom intervjuu za Fine Dining Lovers urednica britanskog Michelina Rebecca Burr. No, što je potrebno da bi se postalo Michelinov inspektor?
Obrazovanje
Tradicionalno, objasnila je Rebecca Burr, Michelin traži  profesionalce, ljude školovane za ugostiteljske profesije, s najmanje pet do sedam godina profesionalnog iskustva, u idealnom slučaju dobar dio tog iskustva je bio rad u kuhinji.
Karakter
Michelinov inspektor treba vladati ozbiljnim znanjem o gastronomiji, dubinski razumjeti restoranski posao i kuhanje, zapravo živjeti s tim poslom. Traže se pronicljivi, temeljiti  ljudi s velikom spobnošću zapažanja, analitični i strastveni.
Ljubav prema hrani
Među ključnim kvalitetama potrebnima za angažman u Michelinu je ljubav prema svim vrstama hrane i određeni talent, instinkt kojim se pored znanja prosuđuje o tome je li hrana vrijedna Michelinove zvjezdice. “Inspektori moraju osjetiti cjelinu, procijeniti je li chef zaista talentiran ikoliko, otkriti koliki su njegova ambicija i potencijal. Ne želimo propustiti buduće zvijezde”.
Posvećenost
Obitelj i drugi život su dopušteni, ali Michelinov inspektor prvenstveno je posvećen recenziranju restorana. “To je iscrpljujući posao, ručak-večera svaki dan, puno putovanja”, kaže Burr, “Za mnoge koji su ga radili, ovaj se posao pokazao velikim izazovom”.
Putovanja i strpljenje
Michelin svojim inspektorima dodjeljuje određene regije u kojima trebaju recenzirati restorane. Regije se stalno mijenjaju i putovanja su gotovo neprekidna. Michelin tako osigurava svježinu u ocjenjivanju, ali i dulje zadržavanje inspektora. “Potrebno je barem pet godina da bi se postalo dobar inspektor”, kaže Burr.
Znanje
Kandidati za Michelinove inspektore moraju proći stroge testove znanja, ali konačna odluka donosi se kompleksnijom metodom. “Kad regrutiramo inspektora, osobno upoznavanje je obvezni dio procesa. Od kandidata tražimo da ode na ručak ili večeru i napišu izvještaj. Nakon toga vodimo ih na ručak ili večeru sa članovima tima. “
Diskrecija
Michelinovi inspektori nikad ne smiju otkriti svoj identitet. On ostaje tajan i nakon što prestanu ocjenjivati za vodič. Iako u restoranu moraju biti koncentrirani i paziti na svaki detalj, osoblje restorana ne smije posumnjati da za stolom sjede ljudi iz Michelina. Diskrecija je najvažnija. Neki chefovi tvrde da na kilometar mogu nanjušiti Michelinovog inspektora, ali to su uglavnom lovačke priče. Inspektori  mogu biti oni ljudi u simpatičnom društvu za centralnim stolom u sali ili nasmijani par u kutu. Ponekad i večeraju sami, jer danas više nije neobično vidjeti nekoga da sam jede u restoranu.
Memorija
Michelinovi inspektori, logično, moraju biti ljudi impresivne memorije, jer za profesionalne ocjenjivače, svaki iole elaborirani obrok znači download milijuna informacija, momentalne usporedbe, analize, i bilježenje suptilnih različitosti. Srećom, više ne moraju imati fotografsku memoriju. Tradicionalno školovani inspektori trenirali su vizualno pamćenje, a danas je dovoljno slikati jelo mobitelom. No, dobro pamćenje je i dalje izuzetno važna vještina u ocjenjivanju restorana.

Izvor: Kult plave kamenice

Kušanje vina anagažira mozak više nego matematika

vino-neurologija
Ako ste gledali dokumentarac Somm, vjerojatno ste pomislili kako kandidati za titulu Master Sommeliera ulažu nadljudski mentalni napor i trening u pripremu za ispite. To je sada dobilo i znanstvenu potvrdu. Od prvog pogleda na etiketu na boci do analiziranja vina u ustima, kušanje vina “aktivira strahovit raspon senzornih, motornih i centralnih moždanih sistema”, tvrdi Gordon Shepherd s Yalea, jedan od vodećih američkih neurologa. U knjizi Neuroenology: How the Brain Creates the Taste of Wine, Shepherd ide tako daleko da tvrdi kako kušanje vina angažira mozak više nego ijedna druga ljudska aktivnost, uključujući sviranje, slušanje glazbe i rješavanje matematičkih zadataka. Shepherd u knjizi istražuje složene neurološke procese koji omogućavaju kušanje, analizu i uživanje u vinima. Tih procesa je na desetke, od vizualnih do kompliciranih pokreta čeljusti, jezika, dijafragme i grla.
Molekule vina, piše Shepherd, stimuliraju stotine receptora okusa i mirisa i šalju okusni signal mozgu koji pokreće golemu kognitivnu aktivnost: prepoznavanje uzoraka, memoriju, procjenu vrijednosti, emocije, užitak i tako dalje. Znanstvena studija na kojoj se temelji knjiga objavljena je u rujnu 2016. u časopisu Frontiers in Human Neuroscience journal. Studija je postala poznata u javnosti zbog otkrića da Master Sommelieri moraju biti toliko mentalno utrenirani i spremni da bi položili zahtjevne ispite, da dijelovi njihova mozga u procesu postaju doslovno fizički jači.

Izvor: Kult plave kamenice

Neobični rast beskućništva kao turizma

Guardian ima nešto duži zanimljivi članak o neobičnom trendu u turizmu - isprobavanje života beskućnika. Njihova je novinarka 24 sata (jednog zimskog dana) provela kao beskućnica u Pragu, s vodičem koji je pravi beskućnik. Iz svoje odjeće presvukla se u preveliku staru odjeću, predala sve novce i ostala sa samo 20 kruna (oko 6 kuna) za jedan dan. Vrijeme su proveli po tramvajima i vlakovima, a sa svrhom da ova turistica upozna mračnu stranu poznatog grada. Slične turističke ture postoje u Berlinu, Kopenhagenu, Ateni, Beču, Edinburghu, Londonu, Los Angelesu, a londonski se list pita pomaže li ovo siromašnima ili je riječ tek o pornografiji siromaštva...

Izvor: Internet monitor

Među najboljima u svijetu u smanjenju dječje pretilosti

Grad Amsterdam među vodećima je u svijetu po zaustavljanju epidemije pretilosti, posebno među djecom, a zahvaljujući radikalnom i širokom programu koji pokazuje rezultate i među najsiromašnijim zajednicama, kojima je inače najteže pomoći. Amsterdam ima najveću razinu pretilosti u Nizozemskoj, a petina djeca je pretila, no od 2012. do 2015. broj pretile i djece prekomjerne težine pao je 12%, pri čemu je najimpresivnije to što je najveći pad zabilježen među najnižim socio-ekonomskim grupama. Novo uvedena pravila koja su dovela do promjena jednostavna su i jeftina - zabranjeno je donošenje voćnih sokova u školu, a promovira se voda, zabranjeno je donošenje kolačića i sokića na školske proslave rođendana, na vanškolskim aktivnostima zabranjena su sponzorstva Coca Cole i McDonald'sa itd.
Izvor: Internet monitor
Top